You are here

Keto dijeta - pozitivno i negativno

Kao što možete zaključiti iz dosadašnjih članaka, put do veće mišićne mase uključuje stimulaciju najvažnijeg molekula zvanog mTOR – koji direktno povećava sintezu mišićnih proteina, istovremeno sprečavajući razlaganje mišića, što zajedno vodi povećanju mase.

Sve je više onih koji pokušavaju da poboljšaju svoj izgled primenom ketogenih („keto“) dijeta koje odlikuju: visok sadržaj masti, nizak sadržaj proteina – i još niži ugljenih hidrata. Osnovna ideja iza keto dijete je prisiljavanje organizma da, umesto ugljenih hidrata i proteina (kojih nema dovoljno u takvoj ishrani), za dobijanje energije koristi – sagorevanje masti. Povećana oksidacija masnih kiselina u jetri vodi pretvaranju akumuliranih međuproizvoda te oksidacije u ketonska tela, za koje se smatra da imaju svojstva smanjenja apetita – što dodatno podstiče gubitak masnog tkiva.

Iako ketogene dijete zaista stimulišu gubitak težine, njen značajan udeo nažalost čine – mišići. Do toga dolazi zato što keto-dijete ometaju (i sprečavaju) mTOR da čuva mišiće od razlaganja. To, posledično, vodi većem utrošku mišićnih proteina za dobijanje energije – i gubitku postojećih mišića.

Pogledajmo stoga keto dijetu iz dve perspektive.

POZITIVNO: SNAŽNA ODBRANA OD KANCERA

Možda se pitate: ako keto dijeta smanjuje mišićnu masu, ima li uopšte pozitivnu stranu? I te kako ima. Ispostavilo se da ona u velikom stepenu može zaustaviti određene vrste kancera – upravo zahvaljujući inhibiranju mTOR-a. To je zbog toga što, uz podsticanje rasta mišića, mTOR utiče i na ćelijske procese koji mogu podstaći nekontrolisani rast ćelija tumora. Sposobnost mTOR-a da upravlja procesima sinteze proteina u ćeliji pruža mu i mogućnost pokretanja proizvodnje određenih proteina neophodnih za deobu ćelija. To, već zaključujete, može rezultovati neželjenom ćelijskom deobom, i biti podršku razvoju raka.

Ćelije raka u najvećoj meri zavise od glukoze kao energije, a inhibicija mTOR-a putem keto dijeta smanjuje stvaranje nekoliko enzima uključenih u pretvaranje glukoze u energiju. To smanjuje snabdevanje ćelije raka energijom i, posledično, njenu sposobnost preživljavanja. Uz to što inhibira mTOR, nedostatak ugljenih hidrata u keto dijeti bori se protiv raka tako što mu dodatno sprečava pristup energiji glukoze, izgladnjujući ih do smrti.

Svojstvo keto dijete da smanji delovanje mTOR-a i dostupnost glukoze ćelijama raka naglašava njen potencijal u borbi protiv kancera. Istraživanje koje je pratilo obolele od raka tokom mesec dana keto dijete pokazalo je da oni sa najvećim nivoima ketonskih tela (najjačim odgovorom na dijetu) beleže najveći napredak – kod nekoliko pacijenata rast tumora je zaustavljen, a kod ostalih je čak primećeno i njegovo smanjivanje. U drugom izveštaju, kod dve devojke sa tumorima na mozgu, već nedelju dana ketogene dijete smanjilo je nivoe glukoze u tumorima za 22 odsto, što je dovelo do velikog napretka.

NEGATIVNO: INHIBICIJA ANABOLIČKIH HORMONA – I RASTA MIŠIĆA

Koliko je impresivna u borbi protiv kancera, keto dijeta je neefikasna ako je cilj razvoj mišićne mase. Razlog? Negativan uticaj na aktivnost anaboličkih hormona – insulina i hormona rasta.

Insulin je primarni hormon koji reaguje na povećanje šećera u krvi, omogućavajući prenos tog šećera u ćelije – za dobijanje energije ili skladištenje. Insulin je, takođe, jedan od najsnažnijih aktivatora mTOR-a. Niski sadržaj ugljenih hidrata slabi insulinsku „signalizaciju“ – a tako i gradivnu funkciju mTOR-a. Studija iz 2011. ispitivala je upravo uticaj keto dijete na insulin, pokazavši da keto dijete sa niskim sadržajem ugljenih hidrata značajno umanjuju delovanje insulina, vodeći smanjenju sposobnosti mTOR-a da stimuliše gradnju mišića.

Za optimalnu funkciju mTOR-a bitnu ulogu ima i hormon rasta. Keto dijeta znatno smanjuje nivoe hormona rasta – još jedan razlog za gubitak mišićnog tkiva. Drugo istraživanje iz 2011. je tražilo vezu između niskog sadržaja ugljenih hidrata u keto dijeti i lučenja hormona rasta. Pokazalo se da je dijeta ne samo smanjila delovanje hormona rasta, već i broj njegovih receptora u jetri, smanjujući osetljivost jetre na njega. Zašto je to važno? Neosetljivost jetre na hormon rasta uzrokuje manjak proizvodnje IGF-1 – što dalje smanjuje aktivaciju mTOR-a od strane IGF-1, i smanjuje stvaranje proteina u mišićnoj ćeliji.

Zavisno od okolnosti, isti molekuli u organizmu mogu biti saveznici ali i neprijatelji. Isto važi i za dijete. U zavisnosti od okolnosti u kojima se nalazimo, ono što nam je bilo nepoželjno može predstavljati spas. Što više znamo o finim mehanizmima koji se svakog trenutka odvijaju u organizmu, manje toga će moći da nas iznenadi.

 

Galerija: 
Momir Iseni
Nutricionizam, fitnes, motivacija