You are here

Genetika i sport

Da li je sportski duh zaista genetski kodiran u nama?

Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje, hajde da prvo definišemo šta znači da je neko rođen kao sportista. Zato što je sportski duh veoma složena ljudska osobina, koja uključuje komunikaciju između mozga i mišića, srca, pluća i nervnog sistema. Pored toga, svaki sport zahteva drugačiji nivo kondicije. Pretpostavljam da smatrate bodibildera, trkača i sportistu sportistima, ali ako razmislite o tome: oni imaju potpuno različite oblike tela.

Studija iz 2009. identifikovala je više od 200 gena povezanih sa fizičkom kondicijom. Bilo je očiglednih i manje očiglednih. Na primer, visina je vitalna za košarkaše, što je 80% određeno genetikom. Činjenica da ste visoki, vitki ili možda niski i mišićavi može biti povezana sa genetikom. Na primer, veličina i snaga mišića u velikoj meri zavise od same mišićne grupe i stresa pod kojim ih stavljamo. Sprinteri na 100 metara i maratonci koriste iste mišiće, ali kada razmislite, izgledaju potpuno drugačije. Vaši mišići se sastoje od dve vrste vlakana, a način na koji vaši mišići rade u datoj situaciji u velikoj meri zavisi od proporcije ove dve vrste vlakana. Identifikovanje drugih osobina je jako teško. Jedna vrsta je takozvani mišić koji se sporo kontrahuje. Veoma su efikasni i izdržljivi, ali su i manji i slabiji. Drugi tip su mišići koji se brzo kontrahuju. Oni su veći, sposobni za mnogo veći napor, ali su u isto vreme manje efikasni i brže se umaraju. Proporcija u kojoj vas oni izgrađuju uglavnom se odlučuje na rođenju, ali možete je promeniti uz pravi trening.

Kako možete utvrditi ko je rođen kao elitni sportista i koliko je on sam doprineo?

Ovo pitanje je takođe veoma interesovalo istraživače, a ko bi bio najbolji subjekt za ovo od identičnih blizanaca. Imaju isti DNK (tako da je donet materijal isti), a ipak žive različite živote. Evropska studija je upravo to uradila. Uzeli su 52-godišnji par blizanaca koji su tokom života imali potpuno različite stilove života. Jedan od njih radi kao trener i takmičio se na nekoliko maratona i triatlona, a drugi je vozač kamiona koji gotovo nikada nije držao bučicu u ruci. Dakle, s obzirom na dve osobe sa istim početnim sposobnostima i sa potpuno različitim sposobnostima koje proizilaze iz životnog stila, koliko su oni različiti? Rezultat je bio upečatljiv. Atletski brat je težio 10 kg manje i imao je BMI skoro 9% niži. Pored toga, krvni pritisak, nivo holesterola i šećer u krvi atletskog brata bili su niži od njegovog brata. Ali njihov odnos sastava mišićnih vlakana je još zapanjujući: odnos u telu vozača je bio 40-60% u korist mišića koji se brzo kontrahuju (veliki napor, brži zamor). Atletski brat, s druge strane, imao je 94% mišića izgrađeno od sporih mišića. Ovo je jasan znak da su duge godine provedene u sportovima snage promenile njegovo telo.

Odabir sporta kod dece

Ovde bih prvenstveno reagovao kao roditelj. Nemojte decu upisivati na sport koji vi želite ili koji ste vi želeli, jer možda vaše dete neće voleti taj sport. Kao drugo najpre treba pitati dete koji ga sport interesuje i na to ga upisati. Kao treće ako dete hoće da se takmiči u nekom sportu prvo mora psihički da doraste na taj nivo i posle ga pustiti da se takmiči. Kod ove treće grupe treba uzeti nekoliko stvari u obzir a to je visina deteta, težina deteta, dužina extremiteta itd i shodno tome usmeriti ih ka takmičenjima. Recimo jedan momčić ili devojka koji je mršav neće biti dobar u sportovima snage a isto tako neko ko je malo puniji ili temeljniji recimo sigurno neće biti dobar u baletu ili kao žokej.

Zaključak je da to kojim ćete se sportom baviti ne određuje genetika, već vaše navike. Uz prave navike, možete da živite zdrav, uravnotežen život, bez obzira na genetiku. Vaš atletizam nije kodiran u vašim genima, već u vašem treningu.

I ja sam igrao fudbal, išao na atletiku, pa bodi bilding pa sportovi snage u kojima sam se pronašao. Ja i dalje volim i pratim sve sportove kojima sam se bavio, štaviše pratim skoro svaki sport, ali biti dobar, u mom slučaju najbolji, sam mogao biti u benč presu.Kada sam to shvatio trebalo mi je 9 meseci da postanem Svetski prvak u svojoj kategoriji, a imao sam 36 godina i bavio se sportom od svoje 6 godine. Što znači 30 godina u sportu, ali se nisam predao, istrajao sam!

Tako da od sad neću da čujem izgovore zašto ne mogu ovo ili ono!

 

Galerija: 



omogućio Pansport Forum