You are here

Epidemija gojaznosti u svetu

 

Saznanja i odnos čovečanstva prema gojaznosti su se menjali kroz istoriju. Prvo podaci o gojaznosti datiraju od davnina.Prekomerna telesna masa je, u davnoj istoriji, smatrana simbolom zdravlja, snage, standarda, društvenog statusa i modnim trendom. Danas je dobro poznata uloga gojaznosti u nastajanju brojnih oštećenja zdravlja, sa sledstvenim uticajem na povišenje stope invaliditeta, rane i ukupne smrtnosti. Kako gojaznost dece i odraslih stalno raste u svim zemljama sveta, dostižući pandemijske razmere, gojaznost postaje visoko značajan problem.

Stručna i naučna javnost sveta saglasna je u nastojanjima da se učestalost gojaznosti umanji i da se tako što više umanje i zdravstveni rizici za nju vezani. Istovremeno se čine značajni napori u formiranju i sprovođenju efikasnih strategija za pravoremenu prevenciju. Najveći značaj se pridaje prevenciji gojaznosti u dečijem i adolescentnom dobu.

Jedinstvenu definiciju gojaznosti nije lako dati, iako to na prvi pogled ne deluje tako. Ni u svetu, ni kod nas, do danas nije utvrđena sveobuhvatna i opšteprihvaćena definicija ovog poremećaja.

Ipak, gojaznost se može okarakterisati kao prekomerna akumulacija masti i adipoznog tkiva, koja može dovesti do određenih zdravstvenih komplikacija.

Do pre nekoliko godina se, ovako nagomilano masno tkivo, smatralo pretežno rezervoarom energije, ali otkrićem leptina stav o gojaznosti se menja. Poznato je da masno tkivo u organizmu predstavlja najveću endokrinu žlezdu, a utvrđeno je da masne ćelije luče leptin. Osim leptina, masno tkivo luči još preko 20 aktivnih supstanci koje indirektno deluju na žlezde sa unutrašnjim lučenjem, preko centralnog nervnog sistema, jetre, mišića, šećera, lipida. Samim tim, gojaznost bitno utiče na izmene funkcija velikog broja organa u organizmu čoveka.

Količina masnog tkiva u organizmu je u uskoj vezi sa genetskim faktorima, životnom dobi i polom. Na rođenju postotak masnog tkiva u organizmu novorođenčeta iznosi oko 12%, do šestog meseca života se povećava na 25%, dok u periodu puberteta pada na 15%-18%. U normalno uhranjenih osoba od 20 do 25 godina života, masno tkivo čini 15-20% u osoba muškog pola, a 20-25% u ženskoj populaciji i sa godinama ovaj procenat kontinuirano raste.

Francuski naučnik Vague je još pre više od 50 godina, napravio podelu gojaznosti na dva, odnosno tri tipa. Još tada je ustanovljeno da raspored masnog tkiva u organizmu može predstavljati limitirajući faktor zdravlja i usko je povezan sa dužinom ljudskog veka. Poslednjih decenija je jasno pokazano da je distribucija masnog tkiva usko povezana sa nastankom komorbiditeta budući da, metabolička aktivnost zavisi od lokacije masnog tkiva u organizmu čoveka.

Tipovi gojaznosti

Andoridni jabukoliki, visceralni, centralni ili abdominalni tip, karakteriše koncentrisanje masnog tkiva naročito oko unutrašnjih organa, gornjeg dela trbuha i ramenog pojasa. Ovaj tip gojaznosti je mnogo ozbiljniji zdravtstveni problem od ginoidnog, jer može da dovede do brojnih i teških komplikacija na mnogim organima i organskim sistemima. Povećan je rizik od nastanka kardiovaskularnih oboljenja (povišeni krvni pritisak, nastanak arteroskleroze, oboljenja srca i krvnih sudova), metaboličkih komplikacija (poremećaj metabolizma ugljenih hidrata i lipida, diabetes, holesterol, trigliceridi) i nekih malignih neoplazmi.

Ginoidni kruškoliki, supkutani ili periferni tip, predstavlja nakupljanje adipoznog tkiva pretežno potkožno, najviše oko bokova, kukova i butina. Najčešće komplikacije ovog tipa gojaznosti su mehaničke i to na koštanom sistemu lokomotornog aparata. Takođe, kao česta pojava se javlja i poremećaj venske cirkulacije. Ostale komplikacije su ređe prisutne. Ukoliko dođe i do određenih metaboličkih poremećaja, oni su blažeg stepena.

Učestalost gojaznosti

Gojaznost raste svakim danom u celom svetu i danas je dostigla alarmantni nivo, koji se označava kao globalna epidemija.

Podaci Svetske Zdravtsvene organizacije iz 2002. godine pokazuju da oko 220.000 muškaraca i žena, samo u SAD i Kanadi, godišnje umire od posledica i komplikacija gojaznosti. U Evropi je situacija još drastičnija, jer u 20 zemalja zapadne Evrope (zbirno), umire oko 320000 ljudi oba pola

Jedan od pouzdanih pokazatelja učestalosti gojaznosti u svetu predstavljaju rezultati WHO MONICA projekta. Projekat je pratio trendove učestalosti gojaznosti u 48 zemalja sveta. Vršena su mnoga ispitivanja i podaci iz tog perioda pokazuju da je u nekim zemljama sveta, između 50% i 75% odraslog stanovništva bilo gojazno u periodu ispitivanja (1983-1986 god). U nekim populacijama je taj broj čak prelazio 75%. Kao što je već pomenuto stopa gojaznosti u svetu svakodnevno raste,smatra se da je na globalnom nivou situacija još teža. Merenja u Evropi u tom ispitivanom periodu su ukazala da je oko 15% muškaraca i 22% žena bilo gojazno.

 

 

Monika_profile_pic_copy