You are here

Oprez - sindrom pretreniranosti!

U savremenom sportu, kako profesionalnom, tako i rekreativnom, usled prevelike želje za postizanjem rezultata često dolazi do neželjenih posledica, a jedna od njih je i pretreniranost. Pretreniranost je stanje sniženih funkcija organizma usled prekomerne i neadekvatno dozirane fizičke aktivnosti. Sindrom pretreniranosti je stanje dugotrajnog osećanja iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na nivou na kom je bio pre nego što je došlo do pretreniranosti.

Stanje pretreniranosti nije rezervisano samo za vrhunske sportiste, upravo suprotno, češće dolazi do pretreniranosti kod početnika u sportu zbog loše organizacije i periodizacije treninga, zbog stereotipnih treninga i razmišljanja što više-to bolje! Kako bi se što pre došlo do željenih rezultata....

Jedan od osnovnih razloga za ulazak u pretreniranost je nedovoljan oporavak od prethodnih treninga. Sindrom pretreniranosti se može javiti u svim vidovima sporta - i sportovima snage i aerobnimi i anaerobnim sportovima. Ipak, pretreniranost se češće javlja i lakše nastaje u sportovima izdržljivosti (plivanje, trčanje, biciklizam) nego u sportovima snage, kao što je bb i fitnes. Verovatno je razlog jednim delom u strukturi treninga, izvoru energije koji sportista koristi tokom treninga, uticaju treninga na imuni sistem, psihološko zasićenje dugim napornim treninzima (nekada i stereotipnim).....
Postoje 2 vrste pretreniranosti:
- fiziološka (overtraining)
- sistema za kretanje (mišićno koštana)
- fiziološki tip pretreniranosti je opšti, tj pogađa ceo organizam (narušava imunitet, lučenje hormona, normalne ritmove organizma).
- mišićni tip je lokalni, pogadja odredjeni deo tela koji je obično za sport specifičan
Kako dolazi do pretreniranosti?
U treningu se smenjuju periodi napora i odmora. Kada se naruši ravnoteža i napor koji prouzrokuje stres postane veći, a odmor nedovoljan sportista ulazi u stanje pretreniranosti. 
Stres, u zavisnosti od njegove količine može ostvariti pozitivne ili negativne efekte na organizam sportiste. Pozitivan efekat dovodi do sportskog napredka.Negativan efekat rezultira psihičkim i fizičkim poremećajima u telu i nedostatkom napredka, što pogubno utiče na sportistu. Pokušavajući da pojačanim treningom nadoknade propušteno u prethodnom treningu, sportisti iscrpljuju svoje resurse i nagomilavaju veliku količinu stresa koja dovodi organizam do pretreniranosti. 
Jedan od bitnih uzroka nastanka sindroma pretreniranosti je iscrpljenje UH depoa (glikogena) u organizmu zbogneadekvatne nadoknade uh. Iz tog razloga je i oporavak značajan nakon nekoliko dana pojačane ishrane sa povećanim sadržajem uh i popunjavanja depoa. Medjutim, kada sportista udje ozbiljnije u sindrom pretreniranosti,oporavak je kompleksniji i zahteva period trenažnog rasterećenja (smanjenja intenziteta ili off).
Oblici i simptomi pretreniranosti?
- Simpatički oblik pretreniranosti: dominira napetost simpatičkog nervnog sistema. Simptomi koji su karakteristični za ovaj oblik pretreniranosti su: usporeno vraćanje pulsa nakon opterećenja, osećaj malaksalosti, brzo zamaranje, poremećaj sna, razdražljivost, gubitak telesne mase, smanjen apetit, glavobolja, pojava podočnjaka, promene ritma srca i ubrzan puls, blago povećanje temperature.
- Parasimpatički oblik pretreniranosti: u stanju mirovanja ili pri slabijem opterećenju gotovo i ne primećuje. Karakteristično za ovaj tip pretreniranosti je da i pored forsiranog treninga dolazi do stagnacije i opadanja rezultata.
Treba napomenuti da su pojedini simptomi pretreniranosti autonomnog nervnog sistema prepoznatljivi i kod osoba koje nisu pretrenirane, a ove simptome možemo povezati sa nekim drugim bolestima (anemija, virusne infekcije, mononukleoza, psihičke bolesti, hronični umor.).
Dijagnoza sindroma pretreniranosti
Fiziološki i laboratorijski markeri, koji su pokazatelji da sportista ulazi u stanje pretreniranosti su:
-povećanje pulsa u miru, kao i na istom nivou opterećenja (u odnosu na prethodni period)
-snižene vrednosti hemoglobina i hematokrita
-sniženi leukociti
-snižena vrenost gvoždja
-snižen VO2max, povišen bazalni metabolizam, negatvni azotni bilans... 

 

Saveti za prevenciju pretrenranosti

Treninge ograničiti na razuman vremenski period (45 - 90 min)
Obezbediti adekvatan odmor u odnosu na količinu opterećenja
Postepeno povećavanje opterećenja
Ishranu obogatite proteinima, vitaminima i mineralima
Pratiti frekfenciju srca i period za koji se vraća na normalnu vrednost
Obratiti se stručnjaku iz oblasti sportskog treninga kako bi vam obezbedio adekvatan trenažni program
Prekontrolišite vaše zdravstveno stanje pre nego započnete sa trenažnim ciklusom
Izbegavajte trenažne programe koji obećavaju neverovatan napredak za vrlo kratko vreme.

Lečenje pretreniranosti?
Važno je pretreniranost otkriti u samom početku, kako bi se u što kraćem roku otklonila i sportista se vratio u trenažni proces. Kada se pretreniranost dijagnostikuje potrebno je obaviti medicinske preglede i utvrditi oblik pretreniranosti.  
a) Ako je u pitanju simpatička pretreniranost, potrebno je u potpunostiprekinuti sa treninzima na dve do tri nedelje, i zameniti ih boravkom u prirodi, snom, koristiti blage masaže, fizikalne tretmane i slično. Ishranu obogatitivitaminima (C, E, B kompleks, posebno vitamin B6)  i mineralima (magnezijum i kalcijum). 
b) Ako je u pitanju parasimpatička pretreniranost oporavak je brži i može se odvijati uz blagu korekciju trenažnog programa. 
U odnosu na tip pretreniranosti vreme koje je potrebno za oporavak sportiste može trajati od 48 sati do čak 6 meseci – što se ranije prepozna i započne lečenje, izlečenje je brže i efikasnije...

Ognjen Peđa Tutorov
lekar - sportska medicina