» PRIRODNI DODACI ISHRANI ZA SPORTISTE I REKREATIVCE I SPORTSKA OPREMA
021/820-555 | 062/111-0-999
na telefon smo dostupni:
(pon-pet 8-16h, sub 8-14h, ned. ne radimo)
Još kao srednjoškolac, na letnjem raspustu sam doneo odluku za koju sam mislio da je jednostavna. Mislio sam da ću, ako počnem od 10 sklekova, radeći sklekove svakodnevno i dodajući samo jedan svakog dana, do polaska u školu biti znatno jači.
I tako sam otpočeo s planom. U početku je bilo lako.A onda je počelo da se komplikuje... i konačno stalo. Jednog dana, uprkos tome što sam uložio 110% napora, nisam uspeo da povećam broj ponavljanja.
Kako bi se trud uložen u trening vratio kroz ostvarene rezultate, najvažniji aspekt i princip koji morate razumeti je progresija- napredak. Upravo progresija je, nažalost, ono što većina ljudi zaista ne razume.
Suština treninga snage se svodi upravo na progresiju. Ukratko – uradite više (u nekom pogledu) nego što ste uradili prošli put, i načinili ste progres.
Za početak, postoji nekoliko različitih načina na koje možemo meriti to „više“. Počnimo sa tri osnovna:
- Intenzitet
- Obim i
- Gustina treninga
Najveći broj vežbača ne shvata da se zaista efikasni, pravilno postavljeni ciljevi – oni koji imaju najviše izgleda da budu ostvareni – usmeravaju na svakodnevne performanse, a ne na krajnje ishode. Koristiću izraz „performanse“ kao sinonim za reč „navike“. Svakodnevne performanse ili navike su isključivo pod našom kontrolom. Konačni ishodi su, s druge strane, najčešće pod kontrolom nekog ili nečeg drugog.
Listovi su kod velike većine vežbača najtvrdoglavija mišićna grupa i najviše se opiru stimulaciji i napretku. Oni su pritom i možda najnezanimljiviji za trening, jer vežbe koje ih pogađaju su prilično ograničene i jednolične. U većini vežbaonica postoje sprave za izvođenje sedećeg i/ili stojećeg podizanja na prste, i to je uglavnom sve na šta se izbor vežbi za listove svodi. A uz sve to, listovi prilično bolno reaguju na odgovarajući trening.
Još nisam upoznao nekog ko, bez obzira na trenutni nivo forme ili uspeha, ponekad jednostavno nije želeo da radi sve ono što zna da je potrebno kako bi održao dostignuti nivo ili ga dodatno podizao. To je sastavni deo ljudske prirode: uvek će biti perioda kad, uprkos onom što treba da radimo – pa čak i želimo da radimo – nećemo hteti da preduzimamo baš ništa.
Bilo da je reč o vežbanju, ishrani, učenju, poslovnim ili veštinama komunikacije sa ljudima oko nas, osobina koja je apsolutno neophodna i bez koje ništa drugo ne vredi je neprestana posvećenost stalnom napredovanju.
Šta god da radimo, i koliko god mislimo da to na trenutno radimo prilično dobro – možda čak i odlično – uvek mora postojati bolji način. Još jednom: mora postojati bolji način. Stalno poboljšanje, neprestano usavršavanje. Koje su to dve ili tri stvari na kojima radite danas – koje usavršavate danas?
Nema onog ko se nije mučio sa postavljanjem ciljeva. Jedna od posledica svakog velikog i smelog cilja je mogućnost frustracije i obeshrabrenja kada ne ostvarimo ono što smo želeli. Tada nismo sigurni da li je postavljeni cilj previše ambiciozan i istinski nedostižan, ili treba da osmislimo novu strategiju koja bi nam pomogla da ga ostvarimo.
Da biste postali bolji teniser, treba više da igrate tenis. Da postanete bolji kuvar, treba više da kuvate. Da bolje svirate klavir – treba da vežbate sviranje.
A da biste postali snažniji, treba da vežbate – snagu.
Možda o snazi ne mislite kao o nečemu što se vežba, ali trebalo bi. Jer snaga je veština. I, kao i kod svake veštine, i na njoj je potrebno stalno raditi. U ovom članku upoznaću vas sa jednostavnim načinom za to.
Vežbanje, veština i veza mišića i nervnih ćelija
Bio jednom jedan zemljoradnik, koji je imao baš veliko imanje. Ali uprkos tome nije bio srećan: njegovi sinovi su želeli da budu bogati, ali su bili lenji – što bi rekli stari, nisu vredeli ni po’ lule duvana.
Stari zemljoradnik se brinuo za budućnost svoji sinova. Kad mu se život približio kraju, pozvao ih je i rekao da je u njihovim poljima skriveno veliko blago. Sinovi su bili veoma znatiželjni, i obasuli su ga pitanjima o tome gde je se blago krije. Stari je, međutim, ostao nem.
Bol i neudobnost su često sinonimi. Kad nam je neudobno i nelagodno ne znamo šta da mislimo jer ne znamo šta će se sledeće desiti. Neudobnost tako izaziva bol jer uzrokuje strah – a niko ne voli da se plaši.
Suočeni sa neudobnošću, imate dve mogućnosti. Možete otpuzati nazad u svoju zonu udobnosti i stići nigde, ili zaći kroz nepoznato i boriti se da kroz njega prođete i izađete kao pobednik.