You are here

Osobina koja je apsolutno neophodna

Bilo da je reč o vežbanju, ishrani, učenju, poslovnim ili veštinama komunikacije sa ljudima oko nas, osobina koja je apsolutno neophodna i bez koje ništa drugo ne vredi je neprestana posvećenost stalnom napredovanju.

Šta god da radimo, i koliko god mislimo da to na trenutno radimo prilično dobro – možda čak i odlično – uvek mora postojati bolji način. Još jednom: mora postojati bolji način. Stalno poboljšanje, neprestano usavršavanje. Koje su to dve ili tri stvari na kojima radite danas – koje usavršavate danas?

Kad je reč o vežbanju:

Mora postojati način da se vežba efikasnije. Da se iz trenutnog obima treninga izvuče više. Da se obim treninga čak i smanji, ali da se tako poveća gustina njegovog kvaliteta. Da se kvalitet neprestano povećava. Mora postojati bolji način za izvođenje pokreta. Način da se vežbani mišići osete potpunije i dublje. Da se um dodatno izoluje od okoline i usmeri na pokret. Da se telo ne doživljava kao beslovesna mašina već kao dragoceni organizam.

Kad je reč o ishrani:

Mora postojati bolji način da se jede efikasnije (da – dobro ste pročitali!). Da se jede sporije, svesnije. Da se iz svakog zalogaja izvuče više. Da se u svakom zalogaju uživa više. Da se broj i sadržaj obroka svodi na sve tačniju meru, sve bliže onom što je telu zaista potrebno, a ne onom što je neko negde napisao ili rekao. Da se sve bolje oseti i razume kada je telu zaista dosta. Ponovo: da se telo ne doživljava kao beslovesna mašina već kao dragoceni organizam.

Kad je reč o veštinama:

Mora postojati način da se aktivnosti kojima se bavite izvode još svedenije. Još odmerenije. Još čistije. Uz još malo manje suvišnih, bespotrebnih koraka. Sa manje spoljašnjih smetnji. Sa manje lutanja misli, manje aktivnosti koje odvraćaju pažnju potrebnu za potpuniju usmerenost. Mora postojati način da aktivnost koju usavršavate bude još smislenija. Da vam njen značaj – trenutni i u perspektivi – bude još jasniji – da njena uloga u vašem životu bude još razumljivija. Da vam je do nje stalo još malo više.

Kad je reč o komunikaciji:

Mora postojati način da se još malo više stavimo u položaj onih sa kojima komuniciramo. Način da ih još bolje razumemo. Nikad nećemo postati neko drugi, ali će uvek biti načina da ih dodatno shvatimo. I dodatno prihvatimo. Mora postojati način da slušamo pažljivije. Da pričamo manje. Da budemo bar malo strpljiviji. Da kontrolišemo emocije barem tren duže. Mora postojati način da bolje procenjujemo druge. Da još jasnije vidimo ko nam je prijatelj a ko baš i ne. Način da bolje i odlučnije činimo korake koji će nas voditi napred. Da budemo otvoreniji i neposredniji. Da budemo smeliji u iskazivanju sopstvenih potreba. Da još bolje ukažemo onima do kojih nam je stalo koliko su nam vredni; da sa manje straha saopštavamo onima koji nas usporavaju na svom putu da nam to što nam nude nije potrebno.

Uvek postoji način da stvari budu bolje. To poboljšavanje, i težnja ka njemu – je proces koji nema određen, fiksiran završetak, tačku na koju se stiže i sa koje nema gde dalje. On se ponavlja iznova i iznova, kao beskonačna petlja. Vežbanje, čitanje, učenje, proučavanje – to je stalna potraga za nedostižnim, ali sve bližim NAJBOLJIM koje se krije u potencijalu onog što radimo, bio to trening, poslovni planovi ili odnosi sa svetom i ljudima.

To je posvećenost učenju i rastu – poboljšavanju – koja ne prestaje. Onaj apsolutno prvi kvalitet, prva osobina koja određuje samopouzdanje i uspeh. Jer šta stoji i čeka na suprotnoj strani, naspram toga? Nezadovoljstvo, osujećenost, razdražljivost i nervoza koji potiču od svesti o stagnaciji. Ustajalosti. Učmalosti. Valjanju u mediokritetu. A sve to je ništa drugo do bol.

Kaže se da ako ne napredujemo – zaostajemo. Ali to je najčešće pogrešno shvaćeno i samo doprinosi frustraciji. Jer ne moramo – i ne možemo – u svemu napredovati svakodnevno i neprestano; ali u zbiru, u konačnom saldu svakog dana, to je moguće i neophodno. Svakog dana preduzimamo mnoštvo koraka na mnogim životnim poljima. I svakog dana možemo – i moramo! – načiniti korak ili dva napred u barem nekoliko malih stvari. Neka ste na današnjem treningu u svakoj vežbi uradili istovetan broj ponavljanja kao na prethodnom, a samo u jednoj jedinoj seriji jedno ponavljanje više. To je taj neophodni napredak. Neka ste izveli i sasvim isti broj ponavljanja, koja ste, međutim, osetili bolje. To je taj napredak. Neka su i ponavljanja i osećaj isti kao prethodni put, ali danas ste jeli pažljivije i disciplinovanije – to je taj napredak. Neka su i treninzi i ishrana ostali kao dosad, ali danas ste postigli poboljšanje na poslu – to je taj napredak. Ili ste načinili korak ka produbljivanju odnosa sa važnom osobom – postali ste, dakle, bolji kao osoba, odmakli se napred, otišli dalje. Sutra će skoro sve ostalo ostati isto, ali odmaknućete se u nečem drugom. I to je taj napredak.

Budite ga svesni. Budite zadovoljni njime. Budite ponosni na sebe što ste ga osvojili.

Momir Iseni
Nutricionizam, fitnes, motivacija