You are here

DA LI NAM JE POTREBNA SUPLEMENTACIJA VITAMINIMA I MINERALIMA

Jedno od čestih pitanja vezanih za pravilan odabir suplemenata tiče se prioriteta - od čega početi?

Razmišljajte logično! Uvek bi trebalo krenuti od mikro ka makronivou, tj. od vitamina i minerala (kao i vode i elektrolita), koji se smatraju optimizatorima svih bitnih procesa u našem telu, do gradivnih „elemenata“, poput esencijalnih amino kiselina, tj. proteina visoke biološke vrednosti, kao i esencijalnih masnih kiselina (omega-3). Dakle, prva karika na koju se sve ostale nadovezuju su vitaminsko-mineralni kompleksi!

Većini ljudi čim se pomene uzimanje suplemenata na bazi vitamina i minerala odmah se pokreće pitanje opravdanosti upotrebe istih?! Čuveno „pitanje nad pitanjima“ - sveže voće i povrće sadrže dovoljno vitamina i minerala, zašto bi se odlučivali za suplemente?

Zapitajmo se koliko često svako od nas na meniju ima sveže voće i povće? Da li uz svaki obrok imate malo salate od svežeg povrća – paradjz, paprika, zelena salata, krastavac, kupus, cvekla? A brokoli, kelj? Ubacite li po koju voćku između obroka; limun, kivi, grejp, po koju pomorandžu? Jagode, kupine, maline, jabuke? Da li imate redovne obroke? Da li ste ishranu pročistili od svih „junk namirnica“ (slatkiši, grickalice, brza hrana…)? Da li unosite dovoljno zdravih masti – riblje ulje, extra virgin maslinovo ulje, hladno ceđeno laneno ulje… (izvori vitamina rastvornih u mastima)? Da li osnovu svakog vašeg obroka čine proteini visoke biološke vrednosti – meso, riba, sir, jaja (zdrave masti, gvožđe, cink, vitamin B12…)?

Ako je vaš odgovor NE, onda ste o ozbiljnom problemu! Neću Vam odmah reći da progutate tu „gnusno gorku tabletu“ nekog vitaminsko-mineralnog suplementa, već da razmislite na temu vaših realnih potreba?! Kvalitetna, raznovrsna i izbalansirana ishrana je osnova svega, ALI...

Da li namirnice koje imate na trpezi imaju dovoljno potrebnih vitamina i minerala da bi zadovoljile vaše potrebe za istim? Da li se industrija hrane svela samo na borbu za profit, gde su na račun „većeg prinosa“, u svrhu lake zarade naše namirnice osiromašene onim najbitnijim sastojcima! Ne zaboravite da se raznim postupcima obrade i pripreme naših namirnica, kao i metodama za produžavnje trajnosti i konzervacije umnogome gubi na sadržaju bitnih vitamina i minerala!

A ako ste aktivni sportista, ambiciozni rekreativac, koji svoje telo izlaže maksimalnim naporima u cilju postizanja nekog rezultata, zapitajte se da li je osnovna ishrana dovoljna da zadovolji povećane potrebe vašeg tela za vitaminima i mineralima, raznim antioksidansima, koji sumarno pomažu vašem telu da optimalno funkcioniše i adaptira se na povećane zahteve koji se pred njega postavljaju???

Na scenu stupaju vitaminsko-mineralni suplementi raznih oblika i formulacija!

Neki stalno upiru prstom na „sintetičke vitamine i minerale“ smatrajući ih manje vrednim, ali kako dati našem telu ono što mu nedostaje? Jedno istraživanje rađeno na voću je pokazalo da pomorandže koje imamo na svom meniju imaju skoro 50% manje vitamina C, nego li pre 30 godina. Hm, da li to znači da bi trebali da pojedemo 50% više ovog voća? A šta je sa naprednim potrebama aktivnih sportista?

Odgovorni proizvođači suplemenata savremenim farmaceutskim formulacijama koje omogućavaju veću bioraspoloživost unetih vitamina i minerala uspevaju da izađu u susret i najzahtevnijim kupcima. To svakako ne znači da bi našu ishranu trebalo da zamenimo „tabletama“, jer nijedna formulacija vitamina, minerala i drugih biljnih ekstrakata nije tako sveobuhvatna da kvalitetnu, raznovrsnu i izbalansiranu ishranu može da zameni!

Pri kupovini vitaminsko-mineralnih suplemenata uvek obratimo pažnju na sastav suplementa, doziranje sastojaka, kao i oblike sadržanih vitamina i minerala (visokoapsorptivni oblici – npr. helati, bez negativnih interakcija sa drugim vitaminima i mineralima). Isto tako razmotrimo i objektivno naše dnevne potrebe, kao i unos drugih suplemenata koji mogu sadržati neke vitamine i minerale, tako da izbegnemo moguće probleme oko predoziranja.

Pomenimo i čuveni strah od predoziranja nekim vitaminima. Vitamini rastvorni u vodi – vitamin C i vitamini B-grupe, nisu toliki problem, jer se svi viškovi izluče urinom, mada neki od njih poput vitamina B6 u većim dozama preko 100 mg dnevno u dužem periodu mogu ispoljiti (neuro)toksičan efekat, tu je i priča o „niacin flush“ (crvenilo) vezano za vitamin B3.

Za vitamine rastvorne u mastima, pogotovu vitamine A i D3 se može čuti dosta „kritika“ kada je mogućnost predoziranja u pitanju. U relevatnim istraživanjima se pokazalo da sa prirodnim izvorima vitamina rastvornih u mastima mogućnosti za predoziranje skoro i da nema, npr. vitamin D3 iz ribljeg ulja, što su odgovorni proizvođači suplemenata iskoristili na pravi način.

Posebnu pažnju bi trebalo obratiti i na visokoasporptivne oblike pojedinih minerala – najslikovitije ćemo to pokazati sa primeru magnezijuma. Najveći broj suplemenata magnezijuma na tržištu je u formi niskoapsorptivnog mangnezijum oksida, od visokoapsorptivnih oblika tu su – magnezijum citrat, helat – magnezijum glicinat, eventualno magnezijum glukonat, dok „per os“ upotreba magnezijum-hlorida nije najbolje rešenje (transdermalno).