You are here

Državno prvenstvo u Olimpijskom triatlonu Sivac 2011

Drugu godinu za redom se u Sivcu (tačnije na Malom Staparu) održalo prvenstvo Srbije u olimpijskom triatlonu. Uvek je lepo uraditi trku na ovom mirnom mestu, izdvojenom od civilizacije i saobraćaja. Kao što sam pisao u prethodnom članku, očekivao sam teži dan jer sam na trku planirano došao iz punog treninga, a takođe sam dan ranije doputovao iz Španije i stoga je to dodatni zamor, obaveze zbog raspakovanja i pakovanja bikea, stvari itd.

 

Kada sam došao kući noge su bile teške i planirano trčanje i plivanje sam zamneio sa 1h laganog bikea sa visokom kadencom i 3 ubrzanja ne bi li izbacio "junk" iz nogu. I pomoglo je dosta, nakon vožnje su noge bile u dosta boljem stanju, pogotovo nakon oštrih kraćih ubrzanja. Takođe sam pio dosta vode, jer je to najefikasniji i najbrži način za izbacivanje toksina iz mišića i tela (i pijenje čaja bogatog antioksidantima, beli, zeleni, crni ili rooibos). Predveče sam odradio masažu sa dobrim starim Compexom i ujutru na dan trke na trčanju je osećaj već bio sasvim zadovoljavajuć. Zatim i pri dolasku na Mali Stapar i zagrevanju tamo na bikeu, trčanju i plivanju osećaj je bio sasvim ok. Nakon sirene i starta odmah sam krenuo dosta jako i odmah se izdvojio napred, dok mi je “na nogama” bio Savić.

 

Držao sam lep tempo, prijatan, bez previše umaranja i koncentrisao sam se na pun zaveslaj i ritam. U drugom krugu (plivanje je bilo duže 2 - 3 minuta odnosno nekih 200 metara) je Savić popustio i isplivao sam kao vodeći sa 20 - 30 sekundi prednosti ispred Savića i preko minut i više ispred ostalih. Savića je pred kraj plivanja i u T1 uhvatio grč, međutim ubrzo je sve bilo u redu. Nakon dobre T1 predstojalo je 40 km solo vožnje. 6 krugova, jak vetar u leđa, a zatim isti taj u prsa. Zaista je bio ključni faktor u trci.
Sve vreme sam držao dobar tempo, osećao sam se dobro i uglavnom povećavao prednost nad grupicama iza. Bukvalno je svih 40 km “wataža” (snaga), kadenca, tempo (brzina) bila skoro ista tj. ujednačena. Matematički programirana vožnja :). Čak je i hidratacija izotonikom i vodom bila na jednakim intervalima. Jednostavno rutinski i "školski" odrađeno. Najbitnije je bilo da sam imao dobar osećaj i da sam se osećao solidno snažno kada se uzme u obzir akumulirani trening prethondih dana. Od ponedeljka do četvrtka sam pretrčao skoro 70 km od kojih su 2 treninga bili intervali i jedno srednja dužina sa ubrzanjima.

Solidno brza T2 i 8 krugova na trčanju. I trčanje je kao i plivanje bilo duže, nekih 500 - 600 m, znači 10,5 – 10,6 km. U istom tempu sam nastavio. Najbitnije je bilo održati isti ritam koji je bio solidan, a ne previše zamoran. Stoga i rutinsko trčanje i nova titula prvaka Države sa vremenom 2:00:16 h.
Pomisao da odradim sam celu trku olimpijskog triatlona može malo plašiti, ali nakon trke sam se osećao kao nakon aerobnog treninga od 2 h, stoga uspešan dan i dobra trka za mene. Drugi je bio Vlada Stoisavljević (ima nešto u tom morskom vazduhu Alicantea!) a treći Vlada Savić. Razlika između njih je bila samo par sekudni, oboje su išli 2 h i 7 min i nešto sec.

 

Rezultate Državnog prvenstva u olimpijskom triatlonu pogledajte ovde

 

Ognjen_profile_pic_copy