You are here

KINOA – TRAVA KOJA JE ŽELELA DA POSTANE ŽITARICA

Kinoa (quinoa) potiče sa Anda (Ekvador, Bolivija, Kolumbija, Peru), u Južnoj Americi i hiljadama godina unazad se smatra „super hranom”. Inke su je nazivale „majkom svih žitarica”. Zajedno sa krompirom i kukuruzom, spada u tri osnovne namirnice prastare civilizacije Inka.

Šta je zapravo kinoa? Trava koja je želela da postane žitarica...

Iako se obično svrstava u žitaricu kinoa to nije. Kinoa je takozvana pseudo-žitarica, jer se konzumira, priprema i ima istu hranljivu vrednost kao žitarica, ali zapravo spada u „porodicu trave”. Kinoa, dakle, pripada istoj vrsti biljaka kao spanać, blitva i cvekla, ali ima „krizu identiteta”.

Nutritivna vrednost kinoe bez problema može da zaseni sve „prave žitarice”, posebno kada su u pitanju minerali, masti i proteini...a i nema spornog glutena!

Značaj kinoe u ishrani

Kinoa sadrži:

Mononezasićene masti koje su dobre za zdravlje srca i krvnih sudova, kao što su oleinska kiselina i linoleinska kiselina(omega-3 masne kiseline).                   

Biljne antioksidante koji se zovu flavonoidi.

Esencijalne minerale među kojima su mangan, magnezijum, gvožđe, fosfor, kalijum, kalcijum, cink, bakar i selen.

Vitamine B1, B2, B3, B6, B9, E.

Rastvorljiva i nerastvorljiva biljna( dijetna) vlakna.

Kinoa sadrži više proteina od bilo koje druge „prave” žitarice, tj. 17-20%, dok pirinač sadrži svega oko 7% proteina. Amino kiselinski sastav proteina kinoe je fantastičan i skoro kompletan u smislu prisustva esencijalnih aminokiselina, što se ne može reći za druge “prave žitarice”.

Kinoa je bogata „retkim” amino kiselinama u biljnom svetu – lizinom, metioninom i cisteinom i zato se odlično dopunjuje sa ( npr.) pirinčem( idealno za vegane). Kinou smatraju sjajnom zamenom za proteine životinjskog porekla( vegani).

Bogata je skrobom i „prostim šećerima” i zato je dobar izvor i „spore“ i „brze“ energije neophodne svakom sportisti.

Smatra se da kinoa...

Smanjuje rizik od dijabetesa...

Neobično “povoljan odnos” između proteina i ugljenih hidrata kod ove biljke objašnjava njenu sposobnost za regulisanje šećera u krvi. Kinoa je takođe izvor dijetnih vlakana koja pomažu regulaciju šećera u krvi i usporavaju „varenje” ugljenih hidrata do glukoze i njenu “rapidnu apsorpciju”. Antiupalni sastojci uključujući fenolnu kiselinu, vitamin E i “specifične polisaharide” sprečavaju neželjene upalne procese koji su povezani sa rizikom nastanaka dijabetesa tipa 2.

Snižava holesterol...

Visoka koncentracija vlakana može pomoći pri snižavanju povišenog holesterola. Bogatstvo dijetnim vlaknima ima efekta na eliminaciju holesterola iz hrane i preko žučnih kiselina i posledični efekat na „loš”, LDL holesterol.

Pomaže u regulaciji krvnog pritiska...

Kinoa ima najviše kalijuma od svih ostalih žitarica , a poznato je da kalijum održava „povoljan odnos” natrijuma u organizmu što utiče na normalizaciju krvnog pritiska.

Potpomaže održavanje idealne telesne težine...

Zbog vlakana i proteina koje sadrži , kinoa duže održava osećaj sitosti i pomaže vam da „suzbijete” apetit, dok vlakna pomažu da proces svrsishodnog varenja ostane na zavidnom nivou.

Kako kupovati i čuvati kinou

Postoji mnogo vrsta kinoe, a na tržištu se najčešće može pronaći bela, crvena i crna. Crvena kinoa je najbolji izbor za salate, jer tokom termičke obrade ne gubi svoju izrazito crvenu boju, niti oblik. Crna kinoa je malo slađeg, „zemljanog ukusa” od ostale dve vrste.

U bolje snabdevenim „prodavnicama zdrave hrane” mogu se pronaći i pahuljice od kinoe koje se pripremaju mnogo brže od celog zrna, nešto kao instant varijanta i odličan su izbor za doručak, a postoji i brašno koje možete mešati sa običnim belim ili ga potpuno zameniti.

Kinou nakon kupovine možete čuvati mesecima u hermetički zatvorenim teglicama na hladnom mestu. Kad kuvate kinou imajte na umu da se tokom kuvanja kao i sve ostale žitarice „širi” i da vam nisu potrebne velike količine za jedan obrok.

Saveti za pripremanje kinoe

Kinou treba dobro oprati pre kuvanja kako bi se isprala od saponina( gorčina) koji se nalaze u spoljašnjoj opni.

Glavno uputstvo za kuvanje kinoe je da na jedan deo kinoe idu dva dela tečnosti, što znači da će vam na jednu šolju sušene kinoe biti potrebne dve šolje vode ili „bujona”. Od jedne šolje suve kinoe dobićete tri šolje kuvane.

Pripremanje ove „ umišljene žitarice” je veoma delikatan proces i ako je prekuvate postoji mogućnost da dobijete nejestivu kašu.

Kinou prelijte hladnom vodom i stavite na šporet da prokuva, kad voda počne da ključa, smanjite temperaturu, poklopite i pustite da se lagano kuva 12-15 minuta.

Kinou možete koristiti za salatu, u supama i čorbicama, kao zamenu za belo brašno ili kao kašu za doručak.

P.S.

Ujedinjene nacije su 2013-u proglasile godinom kinoe, očekujući da će na taj način "podići javnu svesnost o nutritivnim, ekonomskim i kulturnim svojstvima ove biljke"...

Koliko se u tome uspelo...?

Slavisa_profil_pic