You are here

Psihosomatski poremećaj u ishrani kod žena

Ne za mržnju, nego za ljubav ja sam rođena“...(Antigona). Drage naše dame mnogo puta zaboravljaju značaj kvalitetne, raznovrsne i izbalansirane ishranei po cenu sopstvenog zdravlja počinju sa krajnje restriktivnim i nepravilnim dijetama, uzimanjem neproverenih dijetetskih preparata i određivanjem sebi nerealnih ciljeva koji su često u skladu sa narušenom slikom svog tela i njegovih nesavršenosti( telesna dismorfija). Psihosomatski poremećaji u ishrani obuhvataju stanja od kompulzivnog prejedanja do anoreksije. Pomenućemo 2 stanja – anoreksiju i bulimiju.

Anoreksija nervoza( Anorexia nervosa) je pshijatrijska dijagnoza koja označava poremećaj u ishrani, koji karakteriše niska telesna težina i poremećaj percepcije sopstvenog tela uz opsesivan strah od dobijanja težine.

Intenzitet anoreksije je različit - od neredovnog („mrljavog”) uzimanja hrane do prave fobije od hrane.

Osoba obolela od anoreksije na razne načine pokušava da kontroliše telesnu težinu – „voljnim gladovanjem”, prekomernim vežbanjem, kao i dodacima ishrani u kategoriji sagorevača masti, a često se poseže i za „nedozvoljenim sredstvima”, ne bi li se po svaku cenu ostvarila ideja o „savršenosti linije”.

Često sve započinje „prirodnom željom” za gubitkom „par kilograma”, ali sa vremenom osoba postaje opsednuta nerealnom „debljinom”, iako je istina drugačija.

„Anoreksičari” uglavnom dolaze iz porodica koje imaju prevelika očekivanja od njih, često očekujući savršenstvo, služeći se „metodama prisile“, pogotovu ako se radi o uspehu u školi.

Dete je otac odraslog čoveka”...

Poricanje je pratilac, totalne posvećenosti „kultu tela”, anoreksičari retko kada priznaju da nešto nije u redu, pa na izražavanje opravdane zabrinutosti okoline, reaguju „ljutito” i odbrambeno.

Anoreksičari često imaju nisku dozu samopoštovanja, osećaju se nedostojnima ljubavi.

Zato i kažemo da se radi o psihosomatskim poremećajima, gde sepatnja umaprenosi na telo( telesni simptom kao rezultat nerazrešenog unutrašnjeg konflikta)...irealno nezadovoljstvo sobom i svojim životom, nesposobnost upravljanja svojim životom se kompenzuje na taj način, tj. problem se somatizuje( Frojdovski, hrana = ljubav)...

„Dijeta anoreksičara” prvo započinje izbegavanjem hrane koja goji  (slatkiši, hleb, testo...), potom smanjivanjem broja obroka, redukcijom obroka( količinski) i „biranjem” hrane. To dovodi do značajnog gubitka telesne težine, a tu je i posledična „ekstremna mršavost”( neuhranjenost) koja ugrožava život i „nema veze sa lepotom”, ali ni ona nije dovoljna da bi bolesnica bila zadovoljna.

Dijeta je obično praćena preteranim telesnim iscrpljivanjem i neumerenim vežbanjem (aerobik, fitness, jogging, hodanje), a često se namerno izaziva povraćanje ili se upotrebljavaju sredstva „za ubrzano varenje” ili izlučivanje vode iz tela( preklapanje anoreksije i bulimije).

Mnoge osobe koje pate od anoreksije pokazuju pridružene psihičke poremećaje: depresivno raspoloženje, razdražljivost, nesanicu, povlačenje iz društva( socijalna izolacija – „ne bih da drugi gledaju moju debljinu i rugaju mi se”). Često su zaokupljene mislima koje im se nameću naizgled protiv njihove volje(opsesije) ili prisilnim radnjama(kompulzije) , najčešće vezanim za hranu, jelo, trening, izgled tela ili telesnu težinu( smatra se da postoji direktna povezanost sa OKP – opsesivno-kompulzivnim poremećajem ličnosti). Ove osobe pate od osećaja neadekvatnosti i jake potrebe da nadziru okolinu, a nedostaje im spontanost, inicijativa i teško izražavaju osećanja.

Ovaj poremećaj je udružen sa sekundarnim endokrinim( polne žlezde, štitna zlezda) i metaboličkim promenama i poremećajem telesnih funkcija. Tako se javlja nepravilan rad srca, nizak krvni pritisak, nesvestice, gubitak menstruacije( amenoreja), snižena telesna temperatura i nesposobnost da se podnese hladnoća, kosa i nokti postaju lomljivi, kosa pojačano opada, koža je suva, prekrivena nežnim dlačicama, smanjuje se mišićna masa, kosti postaju slabije i sklone prelomima( osteomalacija, osteoporoza), zglobovi otečeni, zatim nastaje anemija, opstipacija (zatvor), hronična nesanica.

Ovi simptomi su uglavnom posledica nedovoljnog unosa makro i mikro nutrijenata( proteini, ugljeni hidrati, masti, vitamini i minerali)

Anoreksija se prvenstveno javlja kod mladih devojaka u dobu adolescencije( 12-25. godine života), spada u kategoriju pshičkih poremećaja sa visokim stepenom smrtnog ishoda, čak 20%, ako se ne reaguje na vreme psihoterapijom, medikamentozno( anti-depresivi) i naravno „poboljšavanjem nutritivnog statusa”( uhranjenosti).

Da li je bilo koji ideal „savršenosti tela” vredan narušavanja sopstvenog zdravlja?

Drugi blisko povezan poremećaj je bulimija, tzv. „volovska glad”. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a potom se „čiste” samoizazvanim povraćanjem. Oboleli od bulimije često koriste „pilule za mršavljenje”, diuretike i laksative, kao i „preterano vežbanje” da bi smanjili svoju težinu.

Čišćenje povraćanjem” ima dve bitne funkcije: sprečavanje dobijanja na težini, a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osećanja uzrokovanih grižom savesti zbog “prejedanja”.

Povraćanjem se gubi velika količina tečnosti i elektrolita, izaziva se iritacija sistema organa za varenje, pogotovu „gornjih partija” – želuca i jednjaka.

Bulimija, poput anoreksije, pogađa uglavnom mlade žene. Prosečna starost u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina.

Bulimija se može javiti sama za sebe ili „naizmenično” sa anoreksijom.               

Opšte zdravstveno stanje osobe obolele od bulimije zavisi od toga koliko se često „prejeda i čisti”. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom nedeljno) ili jako često (više puta na dan). „Telesne posledice” uključuju promene na želucu i pankreasu, probleme sa štitnom žlezdom, upalu jednjaka, zatim probleme sa zubima i bolest desni usled iritacije želudačnom kiselinom. Čestim povraćanjem se gube voda i kalijum iz telesnih tečnosti što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih telesnih problema mogu dovesti do smrti.

Još jedna opasnost je samoubilačka depresija.

Iako se preklapaju, anoreksija i bulimija povezuju se sa različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih nagona, dok oboleli od bulimije s druge strane udovoljavaju svojim žudnjama, prenagljujući, upadajući u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponašanjem, krađom ili nekontrolisanim kupovanjem, ali se kod njih javlja kompenzatorna „griža savesti”.

I ovde kao i kod anoreksije akcenat je na pshioterpiji...

Bihejvioristička terapija se usredsređuje na menjanje navika, „seanse” se obično posvećuju analiziranju ponašanja i smišljanju načina da se to promeni, a između seansi bolesnica poštuje tačno određena pravila ponašanja.

Kognitivna psihoterapija - često kombinovana sa antidepresivima - prvobitni je način lečenja, zajedno sa savetovanjem o ishrani, terapija se takođe usmerava na uobičajeno ponašanje, cilj je da istraži i suprotstavi se „negativnim mislima” koje se nalaze u pozadini destruktivnih navika.

Ne zaboravite, niko nije savršen, niti to može biti, svi se razlikujemo po genetici, navikama, svi imamo svoje limite...svi imamo jače ili slabije mišićne partije, veći ili manji procenat telesnih masti, ali ogledalo, vaga ili kaliper nisu verodostojne mere svih naših kvaliteta...

Volite sebe, da bi i drugi voleli vas”...

„Budimo od onih koji unapređuju svet i čine ga boljim”...svojim delima, jer sve ostalo je prolazno...

Ne dozvolite da prolazne vrednosti upravljaju vašim životim...ne brže od života, ništa po svaku cenu...

P.S.

Navedeni poremećaji se javljaju i u muškoj populaciji, mada znatno ređe...

Slavisa_profil_pic