You are here

Nenad Latinčić -Lata, Jiu Jitsu način života

Nenad Latinčić „Lata“ je jedan od pionira Brazilske jiu jitse i MMA na ovim prostorima. Iskustvo koje poseduje prenosi na mlađe i neiskusnije borce, u svom klubu „Despot Stefan“, u Beogradu, i živi jiu jitsu koji ga je „uveo“ u sam vrh ovoga sporta. Nastavljajući tradiciju popularizacije MMA i jiu jitse, predstavljamo vam Latu iz ugla iz kojeg ga mnogi ne znaju, a u redovima koji slede, čitaoci će imati priliku da osete priču koju žive borci iz ovakvog miljea. Da krenemo...

 

1. Kaži nam nešto o tvojim počecima vezanim za borilačke veštine?
Kao i svi klinci sam bio zaljubljenik u Brus Lija i kasnije u ninjutsu, u nedostatku stručnog kadra i spoja sa istim, zadržao sam se na filmovima i romanima, da bih, kao osnovac, počeo da treniram karate i, nešto kasnije, džudo, realni aikido sa Bratislavom Stajićem, boks u kom sam proveo vreme do 1999. u sali „Čukaričkog“ sa trenerima Milošem - Cigom Velimirovićem, Jovom Nikolićem i Veselinom Aleksićem... Imao sam tu čast i privilegiju da 2 godine u međuvremenu provedem na otvorenim treninzima snage i kondicije kod svima voljenog „Čika Ćire“. 

2. Kada se prvi put susreceš sa Brazilskom jiu jitsom?
Po povratku iz vojske 2000. na ulici me zaustavlja čovek i pita me šta treniram, poziva me na treninge koje drži na „Tašu“. U to vreme, bio je to „Žerijal“. Tamo upoznajem sve pionire u ovom sportu - kvalitetni su ljudi koji su ostali dosledni.

3. Koliko je jiu jitsu uticao na tvoj stav prema borilačkim veštinama?
Borilačka veština, sama po sebi, mora biti dokazana tj. da opravda termin „veština borenja“. Ovo je na prvom mestu disciplina koja daje dve opcije takmičarsih mogućnosti - sa i bez kimona. Uticao je u tom smislu što sam sa boksa ušao u parter i ostao tu, otvorio školu 2003-'04. koja se održava, što nimalo nije lako.

4. Kada je bilo i kako je izgledalo tvoje prvo takmičenje?
2003. sam uzeo bronzu na BJJ otvorenom prvenstvu Srbije, sami počeci, a sa tim i nivo znanja svih nas. Lepa uspomena.

5. Koliko je, po tvom mišljenju, jiu jitsu u prednosti u odnosu na ostale sportove, i koji je razlog tome?
Ne mislim da je u prednosti, ako misliš na rasprostranjenost i zastupljenost u Srbiji, dosta se sport lobira i time smo oštećeni. Ima 10-ak klubova, što čini nedovoljan broj za neki prosek i presek stanja. Mali broj je registrovan, a svi rade snagom volje i entuzijazma, mislim da bi trebalo posvetiti vise pažnje na ovaj sport s obzirom da svaki klub pojedinačno ima 1-2, a čak i 3-4 zapažena rezultata u različitim asocijacijama i na nivoima od lokalnih pa sve do internacionalnog takmičenja.

6. Tvoje mišljenje o MMA, kakva su tvoja iskustva u tome, i da li misliš da je jiu jitsu srž MMA borbi?
Srž MMA borbe je svesnost takmičara, imamo dosta primera gde laik prednjači u borbi sa poznavaocem sa samo jednim udarcem prednosti. Mora mnogo da se radi, pokaže poštovanje prema drugarima u klubu, treneru, pa i samom protivniku. Imam dosta iskustva iz života, bavljenja sportom i takmičenja… Moje trenersko iskustvo su Djurašinović, Petković, Djukić, Djeković, Bakula i mnogi drugi dečaci koje sam trenirao u ovih 8 godina od kako Šoto klub „Despot Stefan“ postoji i takmičili su se u zemlji i svetu sa mnom, rame uz rame.

7. Kakvo je trenutno stanje u tvom timu?
Harmonija i poštovanje, nema psovki na treninzima, u svlačionici, a ni ispred 2 sale u kojima se odvijaju treninzi… Ima početnika koji uče, a ima i veterana koji prenose znanje pobede i poraza. Često govorim da ‘‘Ovo nije sport za sujetne individue koje ne prihvataju da uče od juče za danas, od danas za sutra i od sutra za ceo život. Ovo je sport za one koji su naučili da podnesu poraz i koji znaju da se raduju pobedi.“ Prava snaga se ne pokazuje samo u pobedi. Posle poraza ustani, treniraj, bori se i pokaži snagu srca! - to je ono što svaki početnik mora da nauči.

8. Koja ti omiljena BJJ, a koja MMA tehnika?
Specijalke - nemam ih. Radim sve i iz svih pozicija, tome učim i polaznike škole.
Nijedna tehnika nije dovoljno puta ponovljena ako se ne uradi 10 000 puta - mudrost.

9. Da li smatraš da je trening u kimonu obavezan da bi borac izvukao maksimum u svom "parternom" napretku, s obzirom na to da postoje različita mišljenja na tu temu? I kaži nam koja je tvoja uloga u ADCC Srbija?
Kimono je baza, bez dalje priče, i veoma je bitan za parterni rad… Lako ga je skinuti i voditi no-gi borbu, ali je teško raditi sa njim bez iskustva, jer su tehnike drugačije. Lično volim kimono.
ADCC Srbija postoji od 2007. kada su Marko Leisten i Petar Ivanov, inače čelnici ADCC World, bili u sedmodnevnoj poseti Srbiji, koju sam organizovao, pogledali rad, mogućnosti i dali mi nominaciju predsednika Srbije. Tada mi je Ćendić Zoran pomogao sa salom za konferenciju i ustupio salu za trening u kojoj je održan sudijski seminar u Beogradu. ADCC ne vodim sam, jer je to obimna i kompleksna obaveza u kojoj sam sa Ćosić Borislavom, osnivačem EFS-a i koji uzima na sebe totalnu odgovornost. Postoje klubovi - članovi koji čine ADCC Srbije, poziv je otvoren za sve pa neka se jave.
Možemo se pohvaliti sa 4 državna takmičenja u poslednjih 4 godine i mnoštvo klubskih u kojima mi, veterani, stičemo sudijska iskustva, a takmičari, takmičarska, što je normalno. Zasluga ide i svima koji se odazivaju na poziv za takmičenje, naglasio bih „Family fight team“ iz Novog Sada koji su u poslednja 2 prvenstva kup za najuspešniji tim i poneli za Novi Sad.

10. Proveo si dosta vremena u drugim jiu jitsu akademijama van zemlje, opiši nam, ukratko svoja iskustva? U Srbiji nema takmičenja u kimonu, da li planiraš neko takmičenje na tu temu?
Opet odgovaram prvo od poslednjeg pitanja... Upravo na ADCC prvenstvu Srbije, koje planiramo za Decembar, ćemo odvojiti deo samo za kimono. Elem, trenirao sam sa Brigadeirom, Nilson Lopesom, Paolo Carusom, Minotaurom, Yan Cabralom, Koszei Mariom, Robin Graciem, Leistenom… Velikim Roberto Atallaom čiji braon pojas nosim i čiji sam represent Rio Grappling club-a u Srbiji. Za 11 godina koliko treniram jiu-jitsu i 37 koliko imam, ponosan na svoje takmičarsko iskustvo i uslovima pod kojima sam se kalio i učio ono šta dajem svojim učenicima. Planiramo takođe nastavak seminarskih poseta crnih pojaseva Srbiji u cilju sveopšteg napretka.

11. Najavi nam predstojeća takmičenja?
* 30. Oktobar SRBOS NO-GI takmičenje u Kraljevu, u organizaciji Čingelić Zorana.
* Prva ili druga nedelja Novembra Luta Livre Srbija u organizaciji FFT(Dado i Bojan Mihajlović)-Novi Sad
* Prva polovina decembra ADCC Serbia open.

12. Da li nekome duguješ zahvalnost zbog ovoga čime se baviš? 
Zahvalnost porodici, u svakom slučaju, posle dolaze klubski drugovi i moji šampioni.

13. Koliko je jiu jitsu prisutan u tvom životu i koliko utiče na tvoj život u celini?Živim, dišem i jedem Jiu-Jitsu :-)

14. Poruka za sve - zašto jiu jitsu?
Sve sate provedene pored kompjutera ćeš zameniti za svakodnevne teške treninge. Umesto dodira mirisnih devojaka ćeš na sebi osetiti znoj i poluge ljudi u smrdljivim kimonima. Uši će ti se deformisati i ličiće na koren karfiola, prsti će ti biti čvornovati od kalusa, zglobovi će ti biti puni bola. Kolena ti nikada više neće biti ista... Ali čak ni tada nećeš ostaviti ovaj sport... Jiu Jitsu… Naućičeš osnovnu razliku između dečaka i muškarca - to je suština.
Pozdrav svima.

Djakon_Dragan_profile_pic_copy