You are here

Ognjen Stojanović: Visinske pripreme Davos, Švajcarska

Nakon Državnog prvenstva u Sivcu (odnosno nakon Hamburga jer je Sivac bio trening trka) kompetan trening i pripreme su preusmerene ka jednom cilju, a to je Svetsko U23 prvenstvo u svetu kineskoj prestonici, Pekingu.
Pripreme sam odradio u Švajcarskim alpima (finalne visinske, ali su one počele već trening nedeljom u Alicanteu u julu), u bazi švajcarske triatlon federacije u poznatom skijalištu Davos koje se nalazi na cca 1550 m nadmorske visine.

U pitanju je zakupljen hotel tj. velika kuća, ili vila, koja je u periodu od juna do augusta u priveremenom vlasništvu triatlon saveza. A za nas “nešvajcarce”, najbolja stvar u tome je što je pristup internacionalnim takmičarima (uz malo “veze”) dozovljen.

U kući smo imali sve potrebne uslove za život podređen treningu. Velika kuhinja u kojoj smo doručkovali i ručali, trening soba sa stacioniranim trenažerima i tredmilima (samo jedan dan sam odradio bicikl na trenažeru, jer je ceo dan padala kiša, ali sve u svemu vreme je odlično poslužilo i nakon prvih par dana kada je bilo promenljivo, ostatak je bilo pravo Alpsko leto), sauna...

Večerali smo zajedno u restoranu svakog dana, stoga je i “socijalni život” bio dosta šaren, jer kada se uzme u obzir ovako važne pripreme i period u kome smo praktično svi bili, nije čudno da je sve što radimo van treninga praktično samo jelo i spavanje preko noći i dana, stoga je svakovečerni odlazak u restoran bio pravo osveženje i odlično druženje… Nekoliko puta smo jeli pored švajcarskog ski tima (cross country) među kojima je bilo i olimpijskih i svetskih prvaka.

Bazen od 25 m se nalazi na nekoliko kilometara, i svako jutro smo imali bazen samo za nas i za grupu trenera Daren Smitha iz Australije koji ima svoju grupu od 10 triatlonki (koje su većinom najbolje na svetu), a takođe nam je i teretana od ski tima bila na raspolaganju i to na samo 3 minuta od smeštaja.

2 nedelje sam boravio u kampu, nakon čega je on 19. zatvoren (završen), zatim je za vikend održano ultra uspešno Svetsko prvenstvo u sprint triatlonu u Lozani koje sam radio prošle godine, kao i timsko štafetno Svetsko prvenstvo sa čak 34 štafete i skoro 30 reprezentacija. Trka je bila ekstra brza, zanimljiva i dinamična, sa 2 muška i 2 ženska predstavnika iz svake štafete, i verujem da nema sumnje da će se već u Riu 2016. godine ovaj format triatlona pojaviti na Olimpijskim Igrama, što svakako i zaslužuje, jer, pre svega, uz badminton to je jedini sport koji će kombinovati oba pola na Igrama.

Treću nedelju sam boravio u hotelu na samo 50m sa već sada legendom ITU triatlona Krisom Gemelom, da bi 2 dana pred moj odlazak u Split (krajem avgusta) došla i njegova devojka Anja Ditmer sa trke iz Lozane, koja je imala fenomenalnu trku u Londonu (bronza) i time osigurala svoje četrvrte Olimpijske Igre.
Mnogi koji su boravili u kampu su otišli već u mojoj prvoj nedelje, neki su došli nakon Londona, da bi manja grupica koja je ostala spremala Lozanu i tako završila sa Davosom za 2011-u. Jedino je nas dvoje ostalo zbog idealnog silaska za Peking.

Prve nedelje je bilo dosta long distance takmičara, i triatlonaca i duatlonaca. Roni, Švajcarac, pobednik “Ironmana” Švajcarska, Andi (isto Švajcarac), duatlonac, Evropski elitni prvak (ITU) 2009., Novozelanđanin Terenco, koji kao junior ima mnoge zlatne medalje sa Svetskih prvenstava u triatlonu i duatlonu i koji je sada jedan od najbolji Ironmana u svetu, još nekoliko duatlonaca Švajcaraca (dugački duatlon je u pitanju). Naredne nedelje se održava Svetsko prvenstvu u Švajcarskoj u Powerman duatlonu 10-130-30 km). Tu je bio i Sebastian, Nemac koji je držao Svetski rekord za bike segment na Ironmanu i koji drži debitanstki Svetski rekord u Ironmanu, mislim da je svoj prvi Ironman uradio za manje od 8 i po sati, a ove godine je bio drugi na Čelendž Rutu (Ironman) triatonu iza Raelerta.
Zatim su nakon Londona došli i ITU takmičari. Trenutno, super brzi, Dejvis Haus sa kojim sam trenirao i u Font Romeu. On se kvalifikovao za francuski tim za OI trkom u Londonu, tj. Top 8 plasmanom, i u Lozani je završio kao četvrti, samo par metara iza Alistara. Njegova devojka Melani, Švajcarkinja, i kao što sam napomenuo, par dana kasnije su došli i Kris i Anja.
Stoga sam svakako privilegovan za ovakvu šansu za trening sa samom svetskom klasom sportista. Stvarno ni u jednom trenutku nije bilo šanse da bol u toku treningu nadvlada motivaciju, koja je nastajala miksom priprema i fokusa za ovo Svetsko prvenstvo i treniranjem sa najboljim triatloncima na svetu. Štaviše, bilo je pravo uživanje i veliki treninzi su odrađeni sa smeškom na licu i saznanjem da telo reaguje na pravi način.
Ističem i process učenja od ovih iskusnih takmičara, savete, posmatranje njihovog načina treninga...
Ne bih da baksuziram Peking, ali ovo su bile najbolje pripreme do sada, u jednostavnom smislu efekta i pripremljenosti nakon njih. Mislim da u svojoj karijeri nisam bio brži nego u ovom momentu, barem odrađeni treninzi tamo kao i osećaj ukazuju na to, a očekujem da se naredne nedelje forma i potpuno “izbrusi”... Vrat mi se pomalo koči od ovog pisanja u kolima na putu ka Novom Sadu i provedenog dana u Bosni i obilaženju familije sa tatine strane po prvi put u životu...

Izveštaj sa trke u Splitu pročitajte ovde.

Ognjen_profile_pic_copy