You are here

Fizička aktivnost kao lek

Još od antičkih vremena fizičku aktivnost povezuju sa zdravljem i dugovečnošću (Lyons and Petrucelli, 1987).

Davne 1890. god. Fernand LaGrange francuski fiziolog, u svojoj prvoj knjizi iz oblasti Fiziologije vežbanja ističe dobrobiti fizičke aktivnosti na ljudsko zdravlje. Definiše telesno vežbanje kao “rad sa ciljem usavršavanja ljudskog organizma sa stanovišta jačine, veštine i zdravlja” (LaGrange, 1890).

Hipokrat je isticao da svaki telesni segment koji je aktivan ostaje zdrav i sporije stari (Lloyd, 1983).

Galen je propisivao fizičke vežbe u sklopu terapije bolesnih stanja kao i u preventivne svrhe (Nuland, 1988).

Kako definišemo fizičku aktivnost?

Fizička aktivnost je svaki pokret tela koji je posledica mišićne kontrakcije i koji dovodi do potrošnje energije.

Vežbanje je skup planiranih, ponovljenih i svrsishodnih mišićnih aktivnosti čiji je cilj postizanje i poboljšanje fizičke forme.

Da bi fizička aktivnost imala pozitivan učinak na organizam, potrebno je da bude individualno dozirana, programirana i kontrolisana.

Princip doziranja je tzv. FITT princip:

  1. F- frequency (učestalost)

  2. I- intensity (intenzitet)

  3. T- time, duration (trajanje aktivnosti)

  4. T- type, mode (oblik aktivnosti)

Generalna preporuka od strane ACSM (American College of Sports Medicine) i AHA (American Heart Association):

  • 30 min umerene FA 5 dana nedeljno, ili

  • 20 min intenzivne FA 3 dana nedeljno

Da bi fizička aktivnost bila umerena potrebno je da potrošnja bude 3 – 6 MET-a odnosno 3.5 to 7 kcal/min, ili ml//kg/min (MET predstavlja vrednost relativne potrošnje kiseonika tokom fizičke aktivnosti, odnosno za koliko puta u odnosu na stanje mirovanja osoba može maksimalno da poveća potrošnju kiseonika. Jedan MET odgovara nivou metabolizma u stanju mirovanja).

U praksi, kako najjednostavnije može da se odredi da li je FA u opsegu umerene jeste prema brzini hoda- najbrži hod u toku kog može da se razgovara, ili prema subjektivnom osećaju zamora (tzv. Borgova skala).

Ukupna energetska potrošnja bi trebalo da bude 150 kcal dnevno odnosno 1050 kcal nedeljno.

Od opštih zahteva bi trebalo da se zadovolji: angažovanje velikih mišićnih grupa, kontinuiranost, ritmičnost.

Što se tiče dece i adolescenata, prema preporukama AHA u saradnji sa Udruženjem za prevenciju kardiovaskularnih bolesti kod mladih, treba da upražnjavaju najmanje 60 minuta umerene fizičke aktivnosti većinu dana u nedelji.

Šta kažu studije?

Postoje brojne studije koje ističu benefite fizičke aktivnosti na zdravlje kao i na poboljšanje kvaliteta života.

Još 1986. godine kroz veliku studiju je pokazano da ljudi koji su fizički aktivni žive 1,3 godine duže u odnosu na neaktivne (Paffenbarger, 1986).

Redovna fizička aktivnost se povezuje sa smanjenjem učestalosti određenih nezaraznih bolesti (Pedersen and Saltin, 2015).

Sa druge strane višečasovno sedenje, i pored prisustva fizičke aktivnosti, povećava rizik za razvoj brojnih hroničnih stanja kao i prevremene smrti (Bao et al., 2014; Van der Ploeg et al., 2012).

Jednostavno rečeno: “Krećite se više, sedite manje!” (Warburton and Bredin, 2016).

Umerena i redovna fizička aktivnost, kao i veći stepen opšte aktivnosti organizma, povezani su sa povećanjem i unapređenjem kvaliteta života (Lopinzi and Davis, 2015).

Rehabilitacija zasnovana na fizičkoj aktivnosti smanjuje učestalost hospitalizacija i značajno poboljšava kvalitet života kod pacijenata sa srčanom slabošću (Taylor RS et al., 2014).

Trening sa opterećenjem, čak i manje od 1 sat nedeljno, smanjuje rizik od pojave metaboličkog sindroma. Najbolji rezultati se postižu u kombinaciji sa aerobnim treninzima (Bakker et al., 2017).

Fizička aktivnost u rehabilitaciji obolelih od multiple skleroze vrši kontrolu simptoma, vraća funkciju, poboljšava kvalitet i promoviše učešće u aktivnostima svakodnevnog života (Motl et al. 2017).

Umerena do intenzivna redovna fizička aktivnost smanjuje rizik nastanka DM tipa II, kao i kardiovaskularnih komplikacija, reguliše glikemiju i smanjuje ukupnu smrtnost (Levesque, 2017).

Takođe, postoji dovoljno podataka koji svedoče o uticaju fizičke aktivnosti pre začeća i tokom rane trudnoće u prevenciji GDM-a (Cid and González, 2016).

Kod pacijenata lečenih od karcinoma umerena fizička aktivnost poboljšava kvalitet života i smanjuje učestalost recidiva (Mehra et al., 2017).

I drugi brojni primeri uticaja fizičke aktivnosti na organizam pokazuju da je ona ne samo preventivno već i dijagnostičko i terapijsko sredstvo.

Kretanje može da zameni mnoge lekove, ali nijedan lek ne može da zameni kretanje! Tissot (1728-1797)

Aleksandra Branković
Lekar - savetnik za sportske povrede