You are here

Lečenje i prevencija gojaznosti

Gojaznost i fizička neaktivnost su među najznačajnijim faktorima rizika za hronične nezarazne bolesti, koje su vodeći javnozdravstveni problemi u svetu i kod nas. U pitanju su bolesti 21.veka a posledica su načina života koji vodimo. Promene u životnom okruženju i načinu života bile su veoma brze i drastične, te nismo uspeli da im se prilagodimo. To se odnosi kako na promenu načina ishrane, tako i na smanjenje potrebe za fizičkim radom i smanjenje fizičke aktivnosti.

Kako se leči gojaznost?

U pitanju je multidisciplinarni pristup, koji za cilj ima redukciju prekomerne telesne mase i sprečavanje njenog ponovnog rasta. Istovremeno se obraća pažnja i na postojeće faktore rizika i udružene bolesti, s krajnjim efektom poboljšanja kvaliteta života. Svaka uspešna terapija gojaznosti treba da postigne redukciju telesne mase kroz promenu ishrane i uz adekvatnu fizičku aktivnost.

Postoji par koraka koje je potrebno slediti u zavisnosti od stepena gojaznosti i kompleksnosti problema.

Ishrana

Na prvom mestu je ishrana koja treba da bude hipoenergetska, individualno programirana, uzimajući u obzir pol, godine života, nivo fizičke aktivnosti, postojeće bolesti i terapiju. Značaj ishrane u očuvanju zdravlja i prevenciji masovnih hroničnih nezaraznih bolesti u populaciji više je nego dobro dokumentovan nalazima stručne literature. To je rezultiralo različitim preporukama, i izradi nacionalnih vodiča pravilne ishrane.

Fizička aktivnost

Fizička aktivnost dovodi do smanjenja abdominalnog masnog tkiva, povoljno deluje na glikoregulaciju, krvni pritisak i lipidni profil. Pri tome je neophodno definisati vrstu aktivnosti, intenzitet, trajanje i učestalost. Preporučuju se aktivnosti koje angažuju velike mišićne grupe: šetnja, brzi hod, trčanje, sportovi s loptom, plivanje, vožnja bicikla itd. Nezamenljiva je kao element programa održavanja telesne težine, ali primenjena sama za sebe ima manji efekat od dijetalnog režima.

Ukoliko dijeta i fizička aktivnost posle dužeg perioda nisu postigle zadovoljavajućih rezultate, uključuju se lekovi za terapiju gojaznosti.

Adekvatna terapija

Kako je često uzimanje hrane povezano sa emocijama, važan je i psihoterapijski pristup, koji će na specifičniji način pokušati da pronađe potrebna rešenja. To je tzv. bihejvioralna terapija koja nudi različite metode kojima se menjaju navike u ishrani.

Prevencija

Prevencija je od velikog značaja budući da sama gojaznost predstavlja vrstu troška jer iziskuje mnogo sredstava za udružene bolesti i stanja koja proizilaze iz ovog javnozdravstvenog problema. Kada razmotrimo sve pristupe lečenju gojaznosti, korekcija ishrane i povećana fizička aktivnost predstavljaju najpristupačnije i najjednostavnije principe. Miltidisciplinarnost se ogleda u primeni niza mera poput: dijetetskog režima, fizičke aktivnosti, lekarskog nadzora i konsultacija sa nutricionistom, bez posledica po zdravstveni status.

Danas su ne samo odrasli već je i sve veći broj dece gojazno. Priznaćete, vrlo je nezgodno u 21.veku govoriti ljudima kako i šta da jedu, kako da se ponašaju, a još kad kažete da treba da vežbaju....ne shvatajući često da je ovo stanje jedno od najopasnijih u medicini, predstavlja praktično prelaz od zdravog ka bolesnom organizmu. Globalizacija i urbanizam su rekli svoje. Smatra se da bi možda tzv. globalna prevencija bila jedino rešenje da se ovaj epidemijski trend gojaznosti zaustavi, a u budućnosti i spreči.

 

 

Literatura:

https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/obesity/diagnosis-treatment/drc-20375749

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/obesity-and-overweight

https://www.medicalnewstoday.com/articles/323691

 

Foto: Pixabay, Depositophotos, Pixabay

Aleksandra Branković
Lekar - savetnik za sportske povrede