You are here

Lečenje povreda treningom (funkcionalna rehabilitacija)

Aktivno bavljenje sportom, rekreativno ili profesionalno, nosi određeni rizik povređivanja. Kako povreda nosi sa sobom niz drugih problema, lakše je pozabaviti se njihovoj prevenciji. S tim u vezi, stav savremene medicine sporta jeste prvenstveno sprečiti da do povrede dođe, a ukoliko se ona ipak desi, trebalo bi da se obezbede mere opreza da sama klinička slika bude što manje izražena i oporavak brži. Uz medikamentnu terapiju, važnu ulogu u lečenju sportskih povreda imaju funkcionalne vežbe.

Dakle, cilj funkcionalne rehabilitacije jeste postepeno uvođenje u trening sportiste tj. rekreativca.

Da bismo znali kako da lečimo, potrebno je imati podatak kako je povreda nastala. Povređivanje se uglavnom dešava kada je organizam u fazi ili nedovoljne utreniranosti ili kada je pretreniran. Brojne su mere prevencije, počevši od savladavanja bazičnih tehnika za dati sport, potom adekvatne pripreme u vidu zagrevanja i istezanja, obezbeđivanja dovoljno vremena za oporavak između treninga, zaštitna oprema zavisno od sporta, itd. Ako bismo izdvojili metodu koja najefikasnije daje doprinos prevenciji jeste proprioceptivni trening. Ovaj oblik aktivnosti obuhvata pliometrijske vežbe, vežbe balansa, otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca, izokinetičke vežbe, kao i vežbe specifične za dati sport. Korisne su za prevenciju povreda kako gornjih ekstremiteta (naročito ramenog pojasa), kao i povreda donjih ekstremiteta ( sa akcentom na regiju zgloba kolena i skočnog zgloba).

Nakon godina istraživanja u ovoj oblasti, došlo se do zaključka da apsolutno mirovanje nakon povrede može da ima više štete nego koristi (ne računajući prve i udarne sate nakon povređivanja). Zbog toga se funkcionalnom rehabilitacijom ubrzava oporavak, ukoliko se sprovodi na adekvatan način. Pojednostavljeno, reč je o skupu bazičnih vežbi i pokreta karakterističnih za određeni sport, koji su gradirani prema težini izvođenja. Cilj je da se povređeno tkivo dovoljno optereti vežbom da bi se podstakao proces oporavka, ali ne previše da se ne bi pogoršalo stanje tj. došlo do ponovnog povređivanja. Sa aspekta profesionalnog sporta, ovaj vid rehabilitacije ima veliki psihološki značaj, imajući u vidu da se nakon pravilno sprovedenog procesa funkcionalne rehabilitacije, sportista vraća regularnom treningu sa unapređenim performansama, ako poredimo sa stanjem pre povrede.

Funkcionalna rehabilitacija se može posmatrati kao „most“ između kliničke rehabilitacije i sport-specifičnih veština. Da bi se započelo sa ovim programom potrebni su određeni preduslovi, prvenstveno klinička stabilnost povređenog. Reč je o odsustvu otoka tkiva, kao i o odsustvu bola (jači bol u toku sprovođenja rehabilitacije ide u prilog većeg opterećenja), obim pokreta kao i snaga povređenog ekstremiteta treba da su makar približno isti kao na zdravoj strani. U početku se više obraća pažnja na tehniku izvođenja pokreta, dok brzina dolazi sa napredovanjem rehabilitacije i unapređenjem ostalih funkcija. Jednostavne vežbe na početku postepeno smanjuju specifične motoričke veštine. Radi se na razvoju aerobne i anaerobne izdržljivosti, kroz promene dužina deonica, kao i prelazak sa vežbi bez opterećenja na one sa opterećenjima.

Cilj svake dobre rehabilitacije jeste postizanje optimalnog nivoa izvođenja osnovnih i specifičnih motoričkih veština za što kraće vreme, i što bezbednije kako bi se sportista odnosno rekreativac vratili regularnim aktivnostima. Ključno pitanje nakon rehabilitacije bi bilo kada sportista tj. rekreativac može da se vrati treninzima tj. takmičenjima. Odgovor leži u individualnom pristupu svakom povređenom, a vezano je za prethodno kondiciono stanje, vrstu povrede, načina rehabilitacije itd...

 

 

Literatura:

Kibler WB, Herring SA, Press JM (1998).Functional Rehabilitation of Sports and Musculoskeletal Injuries. 1st ed.UK: Pro Ed.

Lephart SM, Henry TJ (1995). Functional rehabilitation for the upper and lower extremity. Orthop Clin North Am;26(3):579-92.

 

Galerija: 
Aleksandra Branković
Lekar - savetnik za sportske povrede