You are here

Nemojte mrzeti vagu, uzmite prave mere

Žašto vežbamo? Da li je to zbog fizičkog izgleda? Telesnog zdravlja?

Zapravo, mišljenja su različita, svako ima drugačiji motiv. Ipak, ono što ne možemo poreći jeste da je fizička aktivnost blagodetna za naše fizičko i psihičko zdravlje, dok poboljšanje izgleda dolazi nekako, usputno. Generalno, svima je bitno da telesna težina bude optimalna, da se poveća mišićna masa, a smanje masne naslage.

A na koji način, objektivno, možemo pratiti i meriti vidljive učinke fizičke aktivnosti na naš izgled? Kako da znamo šta treba promeniti, na šta se fokusirati, a gde je već ostvaren napredak?

Jedan od dokaza da vaga nije jedini pokazatelj rezultata treninga jeste antropometrija. Predstavlja brzu, neinvazivnu i pouzdanu metodu koja se bavi merenjem fizičkih dimenzija ljudskog tela, preciznije, objektivnom procenom stanja uhranjenosti, rezervi somatskih proteina i masti, kao i njihove distribucije u organizmu.

Postoji veliki broj parametara koji se mogu meriti. Prema IBP (Internacinalni biološki program) antropometrijske mere sadrže 39 linearnih mera.

U sklopu osnovnih merenja oobuhvaćeni su:

  • telesna visina (TV),

  • telesna masa (TM),

  • debljina kožnog nabora (DKN),

  • obim nadlaktice (ON) i

  • obim struka (OS).

Kada govorimo o merenju telesne visine i telesne mase, neko opšte pravilo jeste da se merenja obavljaju u jutarnjim časovima, neposredno nakon ustajanja i pražnjenja mokraćne bešike i creva. Osoba se meri u donjem vešu, ruku opuštenih pored tela, sastavljenih peta i lako razmaknutih stopala. Telesna visina se meri pomoću antropometra, položaja glave u tzv. Frankfurtskoj ravni (pogleda upravljenog pravo napred tako da je donja ivica orbite u istoj horizontalnoj ravni sa spoljašnjim ušnim kanalom).

Merenje telesne mase se obavlja medicinskom decimalnom vagom čija preciznost treba da bude najmanje 100g. Od dobijene vrednosti oduzima se težina donjeg veša.

Iz izmerenih vrednosti telesne visine i telesne mase izračunavaju se pojedini indeksi i dobijene vrednosti upoređuju sa standardima.

Krajem 20. veka postignut je opšti konsenzus da se za procenu koristi jedan indeks- BMI (Body Mass Index), u prevodu indeks telesne mase, po autoru Quetelet-ov indeks. Izražava se kao broj kg po kvadratu telesne visine izražene u metrima. Prema klasifikaciji Svetske zdravstvene organizacije (SZO), a na osnovu vrednosti BMI, svaka osoba može se svrstati u odgovarajuću kategoriju prema stepenu uhranjenosti. Prema toj podeli, pod normalnom uhranjenosti smatra se ona čiji je BMI između 18,5 i 24,9kg/ m2. Problem je taj što se ne uvažavaju specifičnosti vezane za konstituciju pojedinca. Odnosno, ukoliko osoba ima izraženu mišićnu masu, imaće i veliku specifičnu težinu, pa na račun toga i visok BMI, uz potpuno normalan procenat masti.

Debljina kožnog nabora (DKN) je mera za duplikaturu kože i potkožnog tkiva. S obzirom da je izračunato da je oko 50% ukupnih masti deponovano potkožno, merenje DKN je dobar pokazatelj masne komponente tela. Merenje može da se vrši na svakoj tački gde je moguće odići kožu i potkožno tkivo do stepena da može da bude obuhvaćeno kracima kalipera. Po metodi koja je preporučena od strane SZO (Durnin-Vumerslijeva metoda), merenje se vrši na 4 tačke na telu: biceps, triceps, subscapula i suprailiaca. Vrednosti ova 4 DKN se saberu, ubace u formulu i izračuna procenat masti koji se očitava iz tabele (Durnin JV, Womersley GA, 1974). Referentne vrednosti za procenat masti u telu za muškarce su: 12-20%, a za žene: 20-30% (Bray G et al, 1998).

Obim nadlaktice (ON) i obim struka (OS) mere se pomoću centimetarske trake i izražavaju u cm. Obim nadlaktice se meri u nivou sredine nadlaktice, a obim struka u nivou pupka (tj. na sredini rastojanja između rebarnog luka i criste iliace na srednjoj aksilarnoj liniji). Iz vrednosti obima nadlaktice i DKN na tricepsu može se izračunati obim mišića nadlaktice kao i površina koji su indikatori rezervi somatskih proteina u organizmu. Normalne vrednosti obima nadlaktice za muškarce su veće od 25,3cm, a za žene- veće od 23,2cm. U odnosu na referentne vrednosti preporučene od strane SZO, normalnim obimom struka za muškarce se smatra manji od 94cm, za žene manji 80cm.

Antropometrija u sportu ima zadatak da na bazi pojedinih antropometrijskih dimenzija, tj. njihovih međusobnih relacija, usmerava sportiste prema onim sportskim disciplinama u kojima određena morfološka struktura (morfološki tip) može da omogući postizanje optimalnog rezultata. Kod ostatka populacije, uzimajući u obzir nasledne faktore i adaptacije na uticaj treninga i ishrane, antropometrija daje informacije o trenutnom nivou fizičke forme i zdravstvenom statusu.

 

 

Literatura:

Fratrić F, Sudarov N (2010). Dijagnostika treniranosti sportista. Novi Sad: Pokrajinski zavod za sport:48-77.

WHO: Obesity: preventing and managing the global epidemic. Report of a WHO consultation. WHO technical Report Series 894. WHO, Geneva, 2000.

Durnin JV, Womersley GA (1974).Body fat assesed from skinfold thikness:Measurements of 481 men and woman aged 16/72 years.Brit J Nutr:32:77-97.

Bray G, Bouchard C, James P(1998). Definitions and proposed current classifications of obesity. In Handbook of Obesity, NY:Marcel Dekker:31-40.

 

Foto: Flickr, Needpix, A.F., Flickr

Aleksandra Branković
Lekar - savetnik za sportske povrede