You are here

Vežbanje i hiponatremija

 

Voda je, bez sumnje, najvažniji sastojak organizma, na koju otpada više od 60% ukupne mase tela, a elektroliti održavaju homeostazu (ravnotežu) u organizmu i narušavanje njihovog međusobnog odnosa nepravilnom hidratacijom može predstavljati veliki problem. Najčešći poremećaj odnosi se na količinu natrijuma, kalijuma i kalcijuma, ali, najveću zabrinutost uzrokuje potencijalni disbalans natrijuma.

Koncentracija elektrolita u znoju je drugačija u odnosu na koncentraciju elektrolita u plazmi i unutarćelijskoj tečnosti i kreće se od 20 do 80 mmol / l, u zavisnosti od uobičajenog unosa natrijuma ishranom, stope znojenja, aklimatizacije na vrućinu, sadržaja i količine rehidrirajućih napitaka. Gubitak jednog litra znoja koji u sebi sadrži prosečno 50 mmol/l natrijuma znači gubitak skoro 3 grama natrijum hlorida. Sportisti koji intezivno treniraju na velikoj vrućini mogu izgubiti i do 2,5 l znoja na sat, pa, kada se to uzme u obzir, zaključak je da se lako može potrošiti unešena količina natrijuma.

Kada se tokom vežbanja visokog inteziteta ili dugog trajanja izgube značajne količine tečnosti, nadoknada običnom vodom može dovesti do remećenja ravnoteže elektrolita što dalje može rezultovati poremećajem ključnih reakcija za normalno funkcionisanje metabolizma. Problem nastaje kada nivo natrijuma padne ispod 135 mmol/L usled preteranog konzumiranja vode kada govorimo o hiponatremiji. Rani simptomi su nespecifični i suptilni , i mogu ličiti na simptome dehidratacije, pa sportisti koji imaju ove simptome mogu greškom posegnuti za vodom za piće što dodatno pogoršava stanje.

Znaci i simptomi niskog nivoa natrijuma u krvi su:

  • Glavobolja,

  • konfuzija,

  • mučnina,

  • grčevi,

  • nadimanje trbuha,

  • oticanje prstiju i gležnjeva,

  • otok pluća,

  • epi napadi,

  • koma u krajnjem stadijumu.

 

Pojedini sportisti redovno ograničavaju unos natrijuma putem namirnica i napitaka koje konzumiraju, ali, to nije poželjna strategija za pojedine discipline ( trčanje, maraton...) Ukoliko ne postoji jasna zabrana od strane lekara za naknadnim unošenjem soli kroz obroke i napitke, taj postupak je zapravo prevencija nastanka hiponatremije.

Sportisti podložni povećanom riziku za razvoj hiponatremije su:

  • Oni koji koriste lekove za bolove

  • Pridržavaju se ishrane sa niskim unosom natrijuma

  • U toku vežbanja piju vodu ili napitke koji ne sadrže natrijum

  • Nisu aklimatizovani na toplije vremenske prilike

  • Loše utrenirani

  • Sporo trče i potrebno im je duže od 4 sata da završe disciplinu ( maraton, triatlon )

  • Dijabetičari i bubežni bolesnici.

 

Maratonci su, generalno, podložniji uticaju hiperhidratacije u odnosu na rekreativce jer piju dosta vode u toku trčanja. U jednoj od studija učestvovali su trkači tradicionalnog Bostonskog maratona, gde je 62 od 488 trkača koji su dali uzorke krvi na cilju imalo abnormalno nizak nivo natrijuma u ​​krvi. Hiponatremija je bila češća kod najmršavijih trkača - onih sa indeksom telesne mase (BMI) od oko 20 - nego u trkača normalne težine. Hiponatremija ne mora obavezno uticati na najbrže trkače (koji su završili maraton za dva sata), a najčešće se javila kod onih koji su za četiri sata i više završili trku.

Važno je dakle započeti vežbanje u dobro hidriranom stanju i piti adekvatne količine tečnosti u toku vežbanja. Voda za piće je zdrava navika, i telo apsolutno zahteva vodu da bi nesmetano funkcionisalo, ali, njen unos treba prilagoditi uslovima u kojima se trenutno nalazimo. Uoči bostonskog maratona 2003. godine, USA je objavila odrednice o nadoknadi tečnosti tečnosti za dugoprugaše koje su osmišljene sa ciljem da se smanji rizik od hiponatemije. Prethodnim smernicama trkači su ohrabrivani da piju koliko je god moguće tečnosti da bi preduhitrili žeđ, ali, novim odrednicama se savetuje da piju samo onoliko tečnosti koliko izgube znojenjem tokom trke.

Hiponatremija spada u urgentna stanja i osobe koje su pod sumnjom za ovu dijagnozu zahtevaju hitan medicinski tretman. Ona predstavlja najčešći poremećaj elektrolita u kliničkoj praksi. Prevencija je ipak najbolja metoda, sprečiti hiperhidrataciju ograničavanjem unosa tečnosti, i u toku vežbanja izgubljenu tečnost nadoknaditi sportskim napicima koji sadrže izbalansiran odnos elektrolita.

Literatura korišćena u izradi teksta

1: Almond CS, Shin AY, Fortescue EB, Mannix RC, Wypij D, Binstadt BA, Duncan CN, Olson DP, Salerno AE, Newburger JW, Greenes DS. Hyponatremia among runners in the Boston Marathon. N Engl J Med. 2005 Apr 14;352(15):1550-6.

2: Upadhyay A, Jaber BL, Madias NE. Incidence and prevalence of hyponatremia. Am J Med. 2006 Jul;119(7 Suppl 1):S30-5.

Goranadoktorkaprofile_pic