You are here

Pšenica spelta - krupnik

Spelta pšenica, poznatija kao „Krupnik” (Triticum aestivum spp. spelta, jare forme), bila je poznata još starim Egipćanima. Najstariji nalazi ove vrste pšenice nađeni su u dolini Nila i potiču iz četvrtog milenijuma pre Hrista. Prvi pisani podaci o „spelti“ nađeni su u Bibliji. Ovu jestivu vrstu pšenice poznavali su i koristili u ishrani i stari Rimljani, uzgajili su je u skoro celoj Imperiji, u Germaniji (Nemačkoj), u alpskim predelima i delovima Panonske nizije.

Prema novijim istraživanjima ova vrsta pšenice nastala je 5000-6000 godina pre Hrista, najverovatnije na Bliskom istoku, na području „Plodnog polumeseca” u Anatoliji u sadašnjoj Turskoj, spontanim ukrštanjem „travnih vrsta”. 

Mađarska plemena, naseljavanjem u Panonsku niziju, nastavila su sa gajenjem i korišćenjem u ishrani ove pšenice, sve do prve polovine 20. veka. Stvaranjem visokorodnih sorti ova vrlo značajna žitarica skoro je iščezla i održavana je samo u “bankama gena” širom sveta zbog „ukrštanja” sa drugim sojevima pšenice.

Ponovo je „otkrivena” sedamdesetih godina prošloga veka, buđenjem ekološke svesti savremenog čoveka i saznanjem o neophodnosti upotrebe zdravstveno bezbednih namirnica u ishrani.

Danas dostupna spelta pšenica( krupnik) nastala je ukrštanjem sa mekom ili običnom pšenicom( višestruko povratno ukrštanje), što je za cilj imalo poboljašnje prinosa i ekonomičnost uzgajanja – zrno spelte je veoma otporno, ne zahteva previše dodatnog đubriva ili insekticide, dok tvrda ljuska štiti zrno od vazdušnih zagađenja.

“Novostvorene sorte krupnika” imaju vrlo visok sadržaj proteina, koji kod nekih može da bude i veći od 20%. Zrno “krupnika” u idealnom odnosu sadrži proteine, ugljene hidrate, masti, mineralne materije, vitamine i celulozu.

Speltu smatraju jedinom žitaricom i jedinom hranom koja čoveku, osim vode, može da obezbedi sve potrebne hranljive sastojke za život.

Ako uporedimo amino kiselinski profil proteina u „spelti” i „običnoj pšenici”...

Zrno krupnika sadrži znatno više leucina, metionina, fenilalanina i triptofana u poređenju sa običnom pšenicom.

Napomenimo da se od fenilalanina stvara dopamin i dva neuro-hormona( neuro-transmitera) noradrenalin i adrenalin. Nedostatak dopamina - pod određenim uslovima - može izazvati Parkinsonovu bolest.

Noradrenalin i adrenalin su odgovorni za dobro raspoloženje.

Njihov nedostatak( noradrenalin i dopamin) može dovesti do teške depresije.

Triptofan učestvuje u sintezi serotonina, odnosno, još jednog neuro-hormona( transmitera) koji utiče na raspoloženje i psihičku ravnotežu.

Krupnik je veoma bogat mineralnim materijama, mikroelementima i vitaminima.

Ima znatno veći sadržaj vitamina B1 i B2, niacina, kao i vitamina B12 od obične pšenice. Značajan je veoma visok sadržaj selena, koji doprinosi anti-tumorskom potencijalu ove vrste pšenice.

Pomenimo i to da „spelta” ima osam puta više magnezijuma, kalcijuma, selena, gvožđa i fosfora od ostalih žitarica. Pošto su minerali vezani sa organskim ugljenikom, mogu da se kompletno apsorbuju u organizmu. Spelta sadrži i znatnu količinu cinka, a ima relativno nizak glikemijski indeks( bogatstvo dijetnim vlaknima), što pomaže u održavanju normalnog nivoa šećera u krvi.

Od „prečišćenog zrna” krupnika može se dobiti integralno i belo brašno, odnosno hleb.

Integralni hleb krupnika ima veoma lepu braonkastu boju, kao i hleb, kome se obično dodaje „slad” ili druge boje, da bi se „prodao po većoj ceni”. Braon boja u integralnom hlebu krupnika potiče od mekinje( spoljašnja ovojnica zrna) koja sadrži najviše mikroelemenata i vlakana.

„Beli hleb” krupnika je sličan običnom belom hlebu, i duže ostaje elastičan i mek. Hleb od integralnog brašna krupnika ostaje mek i nedelju dana, ima sladunjav i prijatan ukus. Tehnologija pečenja “spelta” hleba je identična običnom hlebu.

Značajno je istaći da su neke osobe alergične na gluten drugih žitarica, ali mogu da koriste hleb od krupnika, koji takođe sadrži jednu vrstu glutena, ali ta vrsta ne izaziva alergijska ispoljavanja( glutenska enteropatija).

Naime, gluten iz spelte je rastvorljiv u vodi, on se prilikom zagrevanja „razlaže”, pa je mnogo lakši „za probavu” od glutena iz pšenice koji kada dospe u organe za varenje formira „kuglice” hrane koje je prilično teško svariti.

Lekovito dejstvo

O lekovitom dejstvu krupnika ima jako mnogo podataka u literaturi i na internetu (Farkas, 2007, Hildegard, 2007).

Dr Farkas (2007) opisuje da je imao tumor, koji su u Mađarskoj lečili samo hemoterapijom i zračenjem. Jedan od njegovih kolega mu je skrenuo pažnju na sok od trave krupnika. Suština toga je da se neoljušteno zrno krupnika gusto poseje u plitak plastični sud, tako da bude pokriven rečnim peskom ili zemljom za cveće, debljine 1 cm. Posle setve zemlja se zalije destilovanom vodom, te nakon nicanja na sobnoj temperaturi u svetloj prostoriji ostavlja 8-10 dana, da bi porastao na 10-12 cm . Nakon toga pšenična trava se žanje sa makazama, stavlja se u plastičnu kesu i odlaže u frižider. Požnjevena trava u frižideru može da se skladišti najviše 7-10 dana. Od trave se svakodnevno uzima manja količina koja se samelje u plastičnom mlinu koji ne sme da ima metalne delove. Vlaknasti deo krupnika nije svarljiv za čoveka, jer može izazvati razne smetnje u probavnom traktu. Zato se sok obavezno cedi iz trave, a vlaknasti deo se baca.

Od iscedenog soka svakodnevno treba popiti 4-8 jelovne kašike. Zbog visokog sadržaja proteina sok treba konzumirati u roku od 1-2 sata posle ceđenja. Pije se najviše 20 dana, zatim se pravi pauza od 3-4 nedelje, i onda se terapija nastavlja po potrebi.

Zdravstveno stanje dr Farkasa posle ove terapije se poboljšalo. I on i njegove kolege lekari ga smatraju izlečenim.”

U SAD-u ova metoda se široko primenjuje kao preventivna mera protiv tumora i raka, kao i drugih oboljenja.

Hildegard (2007), preporučuje sledeći recept: "Ako je neko toliko mršav i slab, da ne može da žvaće, nek jede kuvano zrno krupnika, dodavanjem maslaca, žumanaca, soli ili meda. Bolesnik tu mešavinu troši, dok ne ozdravi, kao od melema".

Dakle, zbog svojih pozitivnih svosjtava preporučuje se rekonvalescentima, aktivnim sportistima, anemičnim osobama i osobama koji boluju od osteoporoze.

"Dijeta" od krupnika je efikasna za lečenje crevnih oboljenja, poremećaja metabolizma, oboljenja bubrega, kod preteranog korišćenja lekova i raznih alergijskih simptoma prouzrokovanih ishranom.

Krupnik ima skromne zahteve prema „klimatskim i zemljišnim činiocima”, otporan je prema štetočinama i bolestima i zato je pogodan za bio ili organsku proizvodnju. Njegovo gajenje se ne razlikuje od gajenja obične pšenice, izuzev „ekonomičnije”( skromnije) primene mineralnih đubriva i sredstava za zaštitu bilja. Zbog toga je njegovo gajenje rentabilnije od obične pšenice.

Spojiti ekonomičnost proizvodnje i zdravlje = SPELTA!

Slavisa_profil_pic