Da bismo Vaše iskustvo korišćenja sajta učinili boljim, koristimo kolačiće. Daljim pregledima web stranice pansport.eu, dajete svoj pristanak za korišćenje kolačića. Saznajte više ovde.
» PRIRODNI DODACI ISHRANI ZA SPORTISTE I REKREATIVCE I SPORTSKA OPREMA
021/820-555 | 062/111-0-999
na telefon smo dostupni:
(pon-pet 8-16h, sub 8-14h, ned. ne radimo)
Od prvog članka koji sam pročitao o treningu, zapamtio sam pojam „progresivno povećanje opterećenja“. Tadašnji Mr. Olimpija – Li Hejni – naglasio je apsolutnu neophodnost stalnog podizanja težina koje koristimo, jer bez toga neće biti ni rasta. Mišić moramo neprestano izlagati sve većim opterećenjima kako bismo ga prisilili da raste, a napredak u mišićnoj masi je direktno proporcionalan napretku u težinama.
Letnje računanje vremena prva je uvela Nemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija. Obe su tada bile u jeku Prvog svetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svetlost, a sačuvaju ugalj.Sledeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države. Danas na svetu čak 110 od 192 države koristi letnje računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta. Kod nas je letnje vreme počelo da se računa 27. marta 1983. godine, na osnovu odluke vlade tadašnje Jugoslavije.
Dijabetes (šećerna bolest) je hronični, sistemski poremećaj metabolizma, i jedna je od vodećih bolesti čovečanstva, a direktno je vezana za način života. Nastaje zbog smanjenog dejstva hormona insulina. Zbog toga, dolazi do poremećaja u metabolizmu ugljenih hidrata, masti i belančevina u organizmu, i posledičnih oštećenja funkcije krvnih sudova, nerava i mnogih drugih organa.
Redovna fizička aktivnost se smatra podjednako važnom kao i terapija u borbi sa dijabetesom.
Omega-3 masne kiseline su esencijalne masne kiseline koje su od velikog značaja za naše zdravlje, pravilan razvoj i funkcionisanje organizma. Poznate su i kao polinezasićene masne kiseline koje predstavljaju izvor energije i pomažu da srce, pluća i krvni sudovi funkcionišu na pravi način.
Kurkuma je jedan od najzdravijih začina na svetu, i često se naziva „kraljica začina“. Kurkuma se dobija iz korena biljke Curcuma longa, višegodišnje zeljaste biljke iz porodice đumbira. Potiče iz Indije i ima dugu istoriju upotrebe u tradicionalnoj medicini. Interesantnog je ukusa i ima intenzivnu žutu boju za koju je zaslužan kurkumin, biljni pigment i glavni sastojak kurkume.
Kvercetin je biljni pigment (flavonoid) koji se nalazi u voću, povrću, orašastim plodovima, lekovitom bilju i žitaricama. Sadrži ga crveni luk, beli luk, paradajz, brokoli, kelj, kupus, spanać, pasulj, jabuke, trešnje, bobičasto voće, citrusi, integralne žitarice, heljda, semenke, orasi, zeleni i crni čaj, crveno vino.
To je jedan od najmoćnijih antioksidanasa u ishrani, i ima važnu ulogu u borbi protiv oštećenja izazvanih slobodnim radikalima, što je povezano sa hroničnim bolestima.
Konzumacija orašastih plodova i semenki je veoma korisna jer oni sadrže velike količine vitamina i minerala. Za one koji žele da uživaju u obilju ukusa na raspolaganju su brojne vrste tih plodova. Ovo su neke od mnogobrojnih zdravih grickalica.
Verovatno ste mnogo puta čuli ili naišli na članke modnih stručnjaka i lekara kada je pravo vreme za anti-age tretmane. Većina žena već posle 25te krene sa korišćenjem krema protiv bora, neke se podvrgavaju estetskim intervencijama radi sprečavanja i uklanjanja istitih, a pojedine dame krenu već sa 20ak godina sa tom pričom i praksom. Naravno, nećemo izostaviti gospodu jer su i oni korisnici istih tretmana i krema.
Pa, da li je to dobro?
Jetra je organ koji metaboliše većinu stvari koje dospevaju u organizam i koji ujedno čisti naše telo od toksina. Usled bolesti jetre ta njena sposobnost je smanjena, zbog čega posebno trebamo voditi računa čime se hranimo i šta uopšteno unosimo u naše telo.
Hašimoto tireoiditis je hronična autoimuna upala štitaste žlezde, koja se najčešće, ali ne i uvek, karakteriše uvećanjem štitaste žlezde, limfocitnom infiltracijom parenhima i prisustvom antitela specifičnih za tireoidne antigene. Prvi put je opisana 1912. godine, ali i dalje je nedovoljno jasne etiologije i patogeneze. Smatra se najčešćom autoimunom bolešću, kao i najčešćim uzrokom hipotireoidizma.