You are here

Kako se psihološki izboriti kada vam se desi povreda?

Kada dođe do ozbiljnije povrede, za svakoga od nas u tom trenutku sve stane.Kroz glavu nam prolazi milion loših misli i ceo nam se svet ruši. Sama pomisao na neizbežnu bol, pauzu kao i dugoročno pauzu u treniranje, smanjenje intenzititeta treninga, za svakog ozbiljnijeg sportistu predstavlja pravi pakao.

Nažalost, i sam sa osetio koliko je teško prevazići sportsku povredu. Kao nekom kome je trening sastavni deo života i profesija ovaj period mi je veoma teško pao. Od prve sekunde kada sam shvatio da sam ozbiljnije povređen ono što mi je prvo prošlo kroz glavu je pitanje: "Šta sada?"

Sećam se tog momenta kao da se juče desio i mislim da ustvari i nikada neću zaboraviti 14. januar 2013. godine i taj gotovo nečujni zvuk naprsuća leve tetive posle vežbanja na skot klupi. Znam samo da sam bio pribran, što je svakako najbitnije u tom momentu, ali svakako i najteže. Morate da shvatite da nema mesta za paniku jer to je nešto što se već desilo i vreme ne možete da vratite, ali ono što možete je da odreagujete što brže možete. Prvo, proverite na brzinu šta je u pitanju, zatim se odmah obratite nekome u teretani za pomoć i obavezno otiđite u hitnu službu gde će vas pregledati stručno lice i utvrditi težinu povrede. Budite uvereni da u tom trenutku povreda ne boli svom jačinom jer ste još zagerejani. Prava bol počinje za nekih pola sata i zato mora odmah da se reaguje.

Svega ovoga sam i ja bio svestan i odmah sam uzeo ketonal za bolove jer osetio sam da bol postaje sve jači i jači. Dobro je da nekako bandažirate ruku i što manje je koristite jer je to još sve rovito i povreda mora. Ukoliko se povreda pogorša pukne onda je to zaista jako ozbiljno i tada vam slede "šrafovi" i još duži period oporavka. Kada obavite sve preglede kojih će, uveravam vas, biti mnogo zatim terapije vam slede laserima, magnetima itd..mazanje kremama i duže mirovanje, morate u glavi psihički da budete stabilni i jaki. Nije kraj sveta niti vaše sportske karijere i toga morate biti svesni. Ovo je povreda i ona je tu, ali nikako nije kraj. Morate biti jaki kao ličnost i misliti pozitivno da će biti sve ok, ali tek posle određenog perioda i ne smete nikada gubiti nadu da ćete se skroz oporaviti.

Sećam se tog perioda jako dobro, ali nisam gubio nadu već sam i tada pravio planove šta ću posle povrede i jedva sam čekao dan kada ću opet početi sa treninzima. Bitno je da znate i to da što više u početku pauzirate i pridržavate se terapija pre ćete se vratiti u sport. Jeste teško i sama pomisao da morate praviti pauzu je teška, ali bolje i tako pa da se skroz oporavite nego da pravite pauzu nekoliko dana pa opet krenete i samo se iznova povređujete ili vam povreda slabije zarasta.

Suplementi na bazi glukozamina tu igraju veliku ulogu i svima ih toplo savetujem. Pojačajte doze, i ako se pridržavate oporavak će sigurno doći. U mom slučaju, godinu dana je prošlo i skoro sam se skroz oporavio i vratio podizanju težina koje volim. Osmeh na lice se i meni opet vratio i dočekao sam taj dan iako je u početku bilo jako teško i sve je delovalo beznadežno. Ali psihički sam bio jak i to me je i spasilo najviše, nisam klonuo duhom i to savetujem i vama. Jeste teško, ali znajte biće bolje! Ovo vam kaže neko ko je pakao prošao i opet došao na svetlost dana, osmeh nalicu opet imam, nove pobede su preda mnom! Idem sada samo napred!

KOzma_profile_pic_copy