You are here

Bolna ledja (lumbalni sindrom)

 

Velika učestalost bola u ledjima u odrasloj populaciji navela je stručnjake da ovaj problem nazovu "bolest civilizacije". Mnoge osobe već od 30. godine počinju da osećaju da im leđa više nisu mlada. Tokom života gotovo 75% ljudi požali se bar jednom na problem bola u ledjima, a polovina radno sposobnih ljudi zbog istih tegoba zatraži lekarsku pomoć.

Lumbalni bolni sindrom (lumbago) je termin koji određuje bol u donjem delu leđa, odnosno slabinskom delu kičmenog stuba. Kičmeni stub je sastavljen od 33 kičmena pršljena, a zajedno formiraju koštani kanal u kojem je smeštena i zaštićena kičmena moždina. Pršljenove međusobno povezuju mišići, tetive i ligamenti. Iz otvora između pršljenova izlaze korenovi perifernih živaca, a između pršljenova se nalaze intervertebralni diskusi koji apsorbuju vertikalne sile udaraca između dva pršljena prilikom hodanja, trčanja ili skakanja. Donji deo leđa podnosi najveće opterećenje i nosi najveći deo telesne težine, zbog čega se degenerativne promene najčešće i dešavaju upravo u tom delu.

Uzroci lumbalnog sindroma
Moderan nezdrav  način života i neprilagođenost uspravnog stava kičmenog stuba na velika opterećenja koja se fokusiraju upravo u slabinskom delu kičme, dovodi do oštećenja slabinskih pršljenova.
Uzroci bola u ledjima najčešće su kombinacije činilaca: starenje, osteoporoza, uklještenje medjupršljenskog diska, slabost leđnih mišića, fizički napori, debljina...
Istegnuće mišića ili ligamenata može nastati prilikom nepravilnog dizanja tegova ili podizanja predmeta, nepravilnog držanja ledja. Može se javiti nakon nošenja tereta ili spavanja u nezgodnom položaju. Bol može nastati iznenada u trenutku povrede ili kasnije kada se mišići ohlade. Kao posledica bolnosti mišića nastaje refleksni grč i napetost mišića. Bol u ledjima može biti posledica osteoartritisa malih zglobova lumbalne kičme koji povezuju dva pršljena, što dovodi do oštećenja intervertebralnih diskusa. Popularniji je pojam artroza ili spondiloza kičmenog stuba. Medjupršljenski diskusi amortizuju dejstvo vertikalnih sila na kičmene pršljenove. Kod bolesti diskusa nastaju ubrzane promene na medjupršljenskim zglobovima i kičmenim pršljenovima, sa nastankom ukočenosti slabinske kičme. Promene na zglobovima nastaju zbog istrošenosti, prekomjerne težine i povreda kičmenog stuba.

Iznenadan jak bol u ledjima koji traje više nedelja, javlja se u starijoj životnoj dobi i češći je kod žena. Upućuje na sumnju na prelom pršljena zbog osteoporoze. Obično se javlja nakon aktivnosti kao što su podizanje predmeta, usisavanje ili pad.

Lumbalgije koje traju duže od mesec dana zaslužuju detaljno ispitivanje – laboratorijsku i rentgen dijagnostiku. Obično ovakva simptomatologija nas upućuje na mogćnost postojanja reumatske bolesti

menih pršljenova, npr ankilozirajućeg spondilitisa. Karakteristične su jutarnji bol u ledjima i ukočenost.
Bol u ledjima može biti ponekad znak i ozbiljnijih bolesti kao što su dijabetes, bubrežne bolesti ili tumora. Ishialgija (išijas), odnosno radikulopatija lumbalnih korenova živaca, označava oštećenje korenova živaca u nivou slabinskih pršljenova. Oštećenje nastaje s vremenom zbog trošenja i opterećenja intervertebralnog diska, koji prolabira prema kičmenoj moždini i korenovima živaca stvarajući diskus herniju. Pacijent se žali na bol poput struje, žarenje i pečenje koje započinje kao lumbalgija i postepeno se širi duž zadnje strane noge do palca stopala.

Postavljanje dijagnoze
Ispitivanje bola u ledjima počinje fizikalnim pregledom i razgovorom sa pacijentom. Potrebno je uraditi laboratoriju i rentgen dijagnostiku. Kod prisustva znakova oštećenja živca potrebno je uraditi EMG. U slučaju potrebe za dopunskom dijagnostikom i kod sumnje na postojanje hernijacije medjupršljenskog diska radi se CT pregled ili magnetna rezonanca (MRI).

Lečenje lumbalnog sindroma
Lečenje kod lumbalnog sindroma može trajati nedeljama, pa i godinama. Može biti poštedno (konzervativno) ili hirurško. Cilj lečenja je suzbijanje bola u akutnoj fazi, uklanjanje uzroka nastanka bola i rehabilitacija kičmenog stuba.
U akutnoj fazi se primenjuje što kraće mirovanje u položaju koji najviše odgovara bolesniku. Produženo mirovanje usporava oporavak zbog prekomernog slabljenja mišića leđa koji su važni za oporavak. Bol se suzbija analgeticima, nesteroidnim antireumaticima i eventualno lokalnim infiltracijama kortikosteroida. Toplinske procedure fizikalne terapije često pogoršavaju lumbalni bolni sindrom u akutnoj fazi, dok primenjene u hroničnoj fazi dovode do poboljšanja. Toplina opušta mišićnu napetost i ublažava mišićni bol. Masaža lokalnom toplinom pojačava lokalni metabolizam i smanjuje bolnost i napetost mišića. Najčešće se primenjuje vlažna toplina u obliku obloga koja deluje satima i ima bolji efekat od nesteroidnih antireumatika. Lokalno zagrevanje poboljšavaju cirkulaciju i snabdevanje tkiva kiseonikom kisikom, što omogućava bolju ishranu bolnog područja, smanjuje napetost u mišićima i bol.
Izuzetan značaj u lečenju hroničnog bola u ledjima ima kineziterapija, odnosno program vežbi koji se mora naučiti pod nadzorom fizioterapeuta. Cilj izvodjenja vežbi je održavanje pokretljivosti slabinskog dela kičmenog stuba i jačanje paravertebralnih mišića lumbalne regije. U prevenciji ponovnog nastanka lumbalnog sindroma bolnih ledja ključna je svakodnevna primena ispravnog držanja tela.

Pedja_profile_pic_copy