You are here

Hašimoto tireoiditis i pojačani oprez

Hašimoto tireoiditis je hronična autoimuna upala štitaste žlezde, koja se najčešće, ali ne i uvek, karakteriše uvećanjem štitaste žlezde, limfocitnom infiltracijom parenhima i prisustvom antitela specifičnih za tireoidne antigene. Prvi put je opisana 1912. godine, ali i dalje je nedovoljno jasne etiologije i patogeneze. Smatra se najčešćom autoimunom bolešću, kao i najčešćim uzrokom hipotireoidizma.

Ova autoimuna bolest je i do 8 puta češća kod žena nego kod muškaraca, a najčešće se javlja u srednjim godinama. Postoje geografska područja u kojima se češće javlja - endemska područja. Smatra se das u autoimmune bolesti čeđće u područjima koja su deficitarna jodom u ishrani. Međutim, postoje neke studije koje su povećan unos joda ishranom dovele u korelaciju sa povećanim javljanjem Hašimoto tireoiditisa u populaciji.

Hašimoto tireoiditis je organ-specifična autoimuna bolest. Često pacijenti sa ovom bolešću mogu imati i druge autoimune bolesti, ili imati nekog u porodici ko ima autoimunu bolest. To nam ukazuje na genetsko poreklo ovog poremećaja. Hašimoto tireoiditis i sistemski eritemski lupus su prve dve autoimune bolesti za koje je dokazana genetska predispozicija nastanka. Pored genetske predispozicije, takođe i brojni faktrori sredine su povezani sa pojavom autoimunih bolesti štitne žlezde, kao što su: niska telesna masa na rođenju, višak joda, deficit selena, stres, pušenje, alergije, izlaganje zračenju, lekovi, virusne ili bakterijske infekcije i dr.

 

Klinička slika ove bolesti odraz je simptoma hipotireoidizna, koji mogu biti podmukli, odrazizi se na svaki organili organski sistem i varirati od osobe do osobe.

Najčešće manifestacije su: suva, bleda i ispucala koža; krhka, lomljiva kosa koja opada ili čak pojava alopecije, otoci; bradikardija; umor; otežano disanje pri naporu i brzo zamaranje; mišićna slabost, pospanost. Rani simptomi mogu podrazumevati zatvor, umor i pospanost, suvu kožu i povećanje telesne mase. Kasni simptomi mogu biti netolerancija hladnoće, smanjeno znojenja, periferna neuropatija, manjka energije, depresija, demencija, gubitk pamćenja, grčevi mišića, bola u zglobovima, gubitka kose, apneje, menoragija, kao i kompresivni simptomi u predelu vrata zbog uvećanja štitaste žlezde i promuklost.

 

Dijagnoza Hašimoto tireoiditisa se postavlja na osnovu kliničke slike, biohemijskih analiza krvi-hormona štitaste žlezde i TSH, kao i prisustva serumskih antitela protiv tireoidnih antigena (anti-TPO, anti-TG) u krvi i ultrazvuka štitne žlezde.

Galerija: 
dr Anita Mrdaković
dr medicine