You are here

Pretreniranost i anemija - Uzroci hroničnog umora

Sindrom hroničnog umora odnosi se na iscrpljujući umor i pridružene fizičke, konstitucione i psihičke tegobe. Uzrok je nejasan mada je česta pojava kliničkih manifestacija posle virusnih bolesti. Nema progresivni tok, i mnogi pacijenti doživljavaju postepeno poboljšanje. Manji broj se potpuno oporavi sa ili bez medikamentozne terapije.

SPORTISTI I HRONIČAN UMOR

Kada je reč o sportistima, do pojave umora najčešće dovode anemija kao i pretreniranost.

Znaci anemije kod sportista: pad sportskih performansi, ubrzani rad srca, umor, slabost, vrtoglavica, osetljivost na hladnoću, povlačenje tečnosti iz tkiva, smanjenje intelektualnih sposobnosti, mišićna i hormonska disfunkcija, smanjena otpornost na infekcije.

Diluciona pseudoanemija (DPA) predstavlja najčešći tip “anemije” kod sportista - tzv. lažna anemija. Predstavlja fenomen redukcije hemoglobina i crvenih krvnih ćelija udružen sa redovnim aerobnim vežbanjem.

Hemoliza predstavlja razgradnju eritrocita unutar krvnih sudova. Najčešće se javlja kod maratonaca, prisutna je i kod plivača, plesača, biciklista. Posebno je prisutna nakon aktivnosti praćenih skokovima (pliometrija).

Hematurija označava krv u urinu sportista, a nastaje raspadanjem starih eritrocita. Javlja se kod 17 do 90% maratonaca nakon trke.

 

Anemija uzrokovana nedostatkom gvožđa (IDA- iron deficiency anemia) spada medju najčešće hematološke abnormalnosti kod sportista.

Gastointestinalno krvarenje javlja se uglavnom u gornjim segmentima GIT-a gde se gubi mala količina krvi i gvožđa, a usled povećanog lučenja želudačne kiseline koja oštećuje sluznicu želuca, upotreba aspirina kao i ishemija sluznice zbog inteziteta i dužine vežbanja.

ŠTA JE TO PRETRENIRANOST? 

Pretreniranost je kompleksan psihofiziološki sindrom koji karakterišu mentalni i fizički zamor kao i gubitak interesovanja za sportske aktivnosti. Sportista se žali na hroničan zamor i usporenost, glavobolju, nesanicu, dijareju ili opstipaciju, gubitak apetita, porast ili pad srčane frekvence, emocionalnu nestabilnost, otežanu koncentraciju, kod žena sportista se javlja amenoreja. Prekid sportske aktivnosti je neizbežan ali ne potpun jer je važnije izbeći jake traume i ponavljanje opterećenja na zahvaćeni segment uz detaljan plan lečenja koje je dozirano i individualno prilagođeno svakom sportisti i sportskoj disciplini. U terapiju mogu biti uključene imobilizacije, bandaže, NSAIL, krioterapija, elektroterapija.

GENERALIZOVANI UMOR - UOPŠTENO

To je nespecifičan osećaj nedostatka energije, odnosno osećaj iscrpljenosti posle relativno malog napora. Umor je jedna od najčešćih tegoba na koju se pacijenti žale. Treba ga razlikovati od slabosti, koja se odnosi na smanjenje snage jednog ili više mišića.

Postoje brojni uzroci generalizovanog umora. Anamneza treba da bude usmerena na početak pojave umora i njegovo razvijanje. Preispitati svakodnevne aktivnosti, ritam spavanja, tragati za znakovima depresije. Raspitati se o putovanjima, mogućoj izloženosti infekcijama. Lična anamneza može da rasvetli šta je prethodilo sadašnjem stanju. U fizikalnom pregledu obratiti pažnju na limfadenopatiju (uvećanje limfnih čvorova), hepatosplenomegaliju (uvećanje jetre i slezine), palpabilne mase u trbuhu, bledilo, osip, šumove na srcu, bolne zglobove, kao i znakove mišićne slabosti i neuroloških poremećaja.

Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze infekcije, maligniteti, endokrini poremećaji, neurološke bolesti, srčane bolesti, poremećaji skoro svakog organskog sistema kao i neželjena dejstva mnogih lekova, što čini dijagnozu umora jednim od najizazovnijih dijagnostičkih problema u medicini. Na osnovu anamneze i fizikalnog pregleda utvrđuje se potreba za laboratorijskim analizama i dodatnom dijagnostikom. Uglavnom, neophodno je uraditi kompletnu krvnu sliku, elektrolite, ureu, kreatinin, glikemiju, kalcijum i funkcionalne testove pluća, jer se mogu isključiti brojni potencijalni uzroci.

Terapija zavisi od dijagnoze, ako je poznata. Mnogi metabolički, nutritivni ili endokrini poremećaji mogu se korigovati odgovarajućom terapijom. Specifična terapija je potrebna i za mnoge infekcije. Pacijentima sa hroničnim stanjima mogu koristiti intervencije koje poboljšavaju funkciju organa ili koriguju metaboličke probleme sa postepenim poboljšanjem fizičkog stanja.

Aleksandra Branković
Lekar - savetnik za sportske povrede