You are here

Prednosti i mane proteinske ishrane

Proteinska ishrana (dijeta) je, po svemu sudeći, poslednjih godina postala jako popularna, kako među sportistima tako i u opštoj populaciji. Ljudi se rado okreću proteinskoj ishrani iz različitih razloga - neki žele da izgrade mišićnu masu, drugi da sagore višak masnoća, poneko razloge nalazi u zdravstvenim problemima. Mnogi sportisti smatraju da su proteini najvažniji za uspeh u sportu i većina njih ubeđena je da se njihov uspeh, barem delimično, može pripisati dodatnom proteinskom unosu. Da li je ovakav način ishrane zaista efikasan?

Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da ukupna energetska vrednost hrane na dnevnom nivou sadrži od 10 do 15 odsto proteina. Visoko proteinska ishrana uglavnom podrazumeva znatno povećanje količine proteina, najčešće iz životinjskih izvora, na 25 do 35 odsto, čak do polovine dnevnog unosa, u zavisnosti od varijacije (Atkinsonova, Dukanova dijeta). Povećanje unosa proteina tri do četiri puta smatra se potencijalno štetnim, posebno za funkciju jetre i bubrega. Zato, treba dobro razmisliti i razmotriti rizike i predosti ovakvog načina ishrane i proceniti da li je i u kojoj meri dobra za pojedinca, najbolje uz stručnu pomoć lekara i nutricionista. U nastavku ćete videti koji su razlozi za i protiv primene visoko proteinske ishrane.

  • Izbacivanjem ugljenih hidrata u toku visoko proteinske ishrane nastaje veliki početni gubitak telesne težine. Dobar deo ovog gubitka jeste voda ali to je mnogima vetar u leđa i stimulus da nastave dalje sa takvim načinom ishrane. Bez dodatnih ugljenih hidrata telo poćinje da sagoreva masti kao izvor energije.

  • Varenje proteina traje duže od varenja ugljenih hidrata i masti, tako da proteini duže ostaju u želucu usled čega je duže prisutan i osećaj sitosti.

  • Sa gubitkom kilograma stvara se dobra osnova za lečenje gojaznosti i njenih brojnih komplikacija.

  • Visoko proteinska ishrana podrazumeva unošenje velike količine proteina na račun masti i ugljenih hidrata što dovodi i do početnog regulisanja vrednosti holestrola u krvi. Ovaj fenomen se, međutim, menja sa dužinom trajanja izmenjenog načina ishrane ( objašnjenje u daljem tekstu ).

Visoko proteinska ishrana sa niskim unosom ugljenih hidrata može izazvati brojne zdravstvene probleme, uključujući:

  • Oštećenje bubrega. Konzumiranje proteina u velikim količinama može dovesti do opterećenja bubrega što osobu čini podložnijom na bolesti bubrega.

  • Visok holesterol. Dobro je poznato da proteinska ishrana, zasnovana na crvenom mesu, mlečnim proizvodima, i drugim namirnicama ujedno bogatim mastima, u dužem trajanju može dovesti do povećanja vrednosti holesterola. Studije su povezale visoke vrednosti holesterola sa povišenim rizikom za nastanak bolesti srca i krvnih sudova, šloga i pojedinih vrsta karcinoma.

  • Osteoporoza i kamen u bubregu. Visoko proteinske dijete takođe su povezane sa prisustvom velike količine kalcijuma u urinu osoba koje ih konzumiraju. Tokom dužeg trajanja, ovo može povećati rizik za nastanak osteoporoze i nastanak kamena u bubregu.

  • Karcinomi. Jedan od razloga zašto visoko proteinske dijete dovode do nastanka zdravstvenih problema jeste taj što se na račun proteina smanjuje unos ugljenih hidrata i ostalih bitnih nutrijenata – vitamina, minerala, vlakana, antioksidanasa. Zato je važno da pored proteina ishrana sadrži i žitarice od celog zrna, voće i povrće.

  • Poremećaj metabolizma ( ketoza ). Ishrana sa niskom unosom uljenih hidrata može naterati organizam da pređe u ketozu trošeći masti umesto ugljenih hidrata kao izvor energije. Tokom ketoze, telo formira ketonska tela, supstance koje taloženjem mogu dovesti do gihta, kamena u bubregu, ili oštećenja bubrega. Ketonska tela takođe mogu dovesti do poremećaja apetita, izazvati mučninu i loš dah. Ovo stanje moše biti prevenirano unošenjem najmanje 100 g ugljenih hidrata u toku dana.

Kao neželjeni efekti visoko proteinske ishrane mogu se javiti glavobolje, razdražljivost, mučnina, problemi sa bubrezima, lupanje srca. Američko udruženje za srce (The American Heart Association ) ne podržava visoko proteinsku ishranu kao zdrav način ishrane. Previše mesa i mlečnih proizvoda koje podrazumeva proteinska ishrana može podići nivo holesterola i povisiti rizik za nastanak srčanog udara. Sa druge strane, nedostatak voća i povrća u ishrani čini da telo pati u odsustvu važnih hranljivih sastojaka - vitamina, minerala i vlakana. Ali, visoko proteinska dijeta jeste efikasna u borbi protiv protiv gojaznosti.

Zato se visoko proteinska ishrana ne savetuje na period duži od tri meseca. Iako postoje ove evidente prednosti koje proteinska ishrana nudi, krajnji cilj treba biti dobro izbalansirana ishrana koja će na duge straze obezbediti zdravstvene benefite i blagostanje.

 

Literatura korišćena u izradi teksta:

1: Carrero JJ, Cozzolino M. Nutritional Therapy, Phosphate Control and Renal Protection. Nephron Clin Pract. 2014 Jan 11;126(1):1-7.

2: Simões CD, Maukonen J, Scott KP, Virtanen KA, Pietiläinen KH, Saarela M. Impact of a very low-energy diet on the fecal microbiota of obese individuals. Eur J Nutr. 2013 Dec 31.

3: Pedersen E, Jesudason DR, Clifton PM. High protein weight loss diets in obese subjects with type 2 diabetes mellitus. Nutr Metab Cardiovasc Dis. 2013 Dec 2. pii: S0939-4753(13)00298-6. doi: 10.1016/j.numecd.2013.11.003.