You are here

Bol u preponama

Pod pojmom prepona podrazumeva se spoj unutrašnje strane natkolenice i abdomena, odnosno deo tela gde se spajaju donji udovi i trup. U preponskom delu nalaze se mišići donjeg dela trbuha, ingvinalno područje, gornji deo mišića sa unutrašnje strane natkolenice (mišići aduktori) i genitalno područje. Pod pojmom bola u preponama smatra se svaka vrsta nelagode koja se javlja u tom predelu.

Bol u preponi je poremećaj koji je dosta učestao poslednjih godina, što može da bude istovremeno i pokazatelj drastičnog povećanja naprezanja u savremenim trenažnim i takmičarskim aktivnostima.

Istegnuće prepone

U sportu, bol u preponama se često odnosi na istegnuće prepone. Postoje dve grupe mišića koje se označavaju kao tzv. preponski mišići. To su: bedreno-slabinska mišićna grupa ili tzv. pravi preponski mišići, i grupa mišića privodilaca koji se još označavaju i kao zajednički preponski mišići. Do istegnuća pravih preponskih mišića tipično dolazi usled hiperekstenzije u zglobu kuka. Istegnuće zajedničke grupe preponskih mišića uglavnom dolazi usled preistezanja ovih mišića. Mnogo češće je izložena povređivanju tj. istegnuću grupa mišića privodilaca tj. aduktora i to tokom fizičkog napora, pa pojam istegnuće preponskog predela zapravo se odnosi na istegnuće zajedničkih preponskih mišića.

Pod imenom puboaduktornog sindroma (PAS) ili bola u preponama podrazumevaju se bolni nadražaji pripoja aduktornih mišića mm. adductor longusa, brevisa, gracillisa i prednjeg dela m. adductor magnusa.

Osnovni simptom je bol u predelu prepona, za vreme ili posle sportske aktivnosti. Javlja se u slučajevima kada su mišići natkolenice izuzetno jaki, uz nešto slabiju abdominalnu muskulaturu, tako da kod velikih naprezanja dolazi do prevladavanja jače muskulature, sa narušavanjem ravnoteže muskulature abdomena i natkolenice. Bol u preponi se javlja ređe posle akutnog događaja, praćen  u tom slučaju jakim bolom, funkcionalnom nemoći i eventualno pojavom hematoma.

Od mnogo većeg značaja je bol u preponama koji se javlja postepeno, kada se često ne može odrediti vreme početka tegoba. Često je slučaj da se posle treninga prvo javi zatezanje u preponskom predelu, sa postepenom pojavom i pojačanjem bolne osetljivosti, najčešće jednostrano. U poodmakloj fazi bolovi se javljaju i u mirovanju, i zahvataju različite ili sve delove prepone.

Posle detaljne anamneze obavlja se fizikalni pregled, lokalizuje se i određuje stepen bolne osetljivosti i izvode se mišićni testovi. Obavezan je radiološki pregled karlice gde su moguće vidljive radiografske promene simfize u više stadijuma.

Lečenje se uvek započinje ublažavanjem simptoma i kontrolom postojećeg zapaljenja. Preporučuju se nesteroidni antireumatici, kratkotrajno mirovanje uz analgetsku elektroterapiju i led. Važan je takođe pažljiv program oporavka sa doziranom sportskom aktivnošću, uz jačanje trbušne muskulature. Povratak treningu se sprovodi uz izbegavanje pokreta koji izazivaju bol, uz obavezne vežbe istezanja i povećanja elastičnosti. U hroničnim ponavljanim i upornim slučajevima pristupa se operativnom lečenju.

Veliki je značaj prevencije koja se sastoji u kondicionom treningu, u cilju jačanja svih mišića koji se pripajaju na karlici i femuru, naročito puboaduktorne muskulature. Specijalno izrađen program vežbi treba da se izvodi na svakom treningu. U preventivnom programu takođe treba voditi racuna o morfotipu igrača koji je sklon osetljivosti prepona. Često se radi o hipermuskularnosti kratkih mišića donjih ekstremiteta i njihovoj nedovoljnoj elastičnosti.

Literatura:

Bytomski JR, Moorman CT, editors (2010). Oxford American Handbook of Sports Medicine. New York: Oxford University Press, Inc: 250-252.

Butković I, Banović D (2006). Sindromi prenaprezanja. U: Banović D i sar. Povrede u sportu. 2. izd. Beograd: Draslar partner: 139-174.

Foto:Pexels, Publicdomain, Pexels