You are here

Sindrom sportskog srca

 

Kontinuirano bavljenje sportom, rekreativno ili profesionalno, dovodi do promena u telu sportiste. Te promene mogu biti morfološke i funkcionalne, a gube se u fazi detreninga (prekida treninga). Ove promene su odgovor organizma na trenažni stimulus i predstavlja sposobnost našeg organizma da se prilagodi na promenjene uslove spoljašnje sredine.
Promene koje izaziva trenažno opterećenje javljaju se na:
- mišićima (hipertrofija, povećanje kontraktilnih struktura, energetskog kapaciteta mišićnih čelija, prokrvljenost mišića)
- nervnom sistemu (centralnom, perifernom, vegetativnom – simpatikus i parasimpatikus)
- promene na respiratornom sistemu, promene na srcu i krvnim sudovima

Efekti treninga na organizam – pozitivne adaptacije:
- usporenje frekvence srca u miru (Hr), smanjuje se arterijski krvni pritisak (TA), povećava se radni kapacitet i postiže brži oporavak posle opterećenja
- srčana potrošnja kiseonika u naporu se smanjuje (VO2), što povećava srčanu rezervu i funkciju srca kao pumpe(!)
- povećava se (gustina i mreža kapilara – efekat mišićne NO pumpe) skeletnih mišića
- poboljšava insulinska rezistencija, lipidni status (kako smanjenjem telesne mase i preraspodelom masti u organizmu, tako i povećanim dejstvom enzima koji učestvuju u metabolizmu masti)
- fizička aktivnost dovodi do smanjenja simpatičke i povećanja parasimpatičke aktivnosti
- poboljšanja funkcije imunog sistema 

Veoma je važno da su promene nastale u periodu trenažnog opterećenja reverzibilne, tj povlače se sa prekidom treninga. Da bi se aktivnim mišićima dopremila dovoljna količina kiseonika pri ponavljanim naporima velikog intenziteta nastaje modifikacija srčanog mišića, poznata kao sindrom sportskog srca:
- povećanjem srca u celini
- povećanjem njegovih šupljina i debljine srčanog mišića
- povećanjem ekonomičnosti srčanog rada u miru i u uslovima fizičkog opterećenja

Razvoj fenomena sportskog srca ima za cilj povećanje ukupnog funkcionalnog kapaciteta organizma, gde je uloga srca najznačajnija.
Povećanu efikasnost srce ostvaruje:
a) sniženjem srčane frekvence (veći broj kontrakcija troši više energije)
b) proširenjem komora (isti volumen krvi može biti istisnut iz srca manjim brojem kontrakcija)
c) povećanjem debljine srčanog mišića (prati proširenje komora da bi se pritisak srčanog zida održao u granicama normale).
Dijametar srčanih šupljina (širina srčanih komora)kao adaptacioni odgovor na fizičku aktivnost, povećan je za oko 10% u odnosu na prosečnu populaciju, a debljina srčanog mišića (debljina zida srčane komore) je u proseku veća za 15 – 20% u odnosu na prosečnu populaciju. Pumpna sposobnost srca i sposobnost srca da se puni krvlju je prema većini studija nepromenjena kod sportista u odnosu na nesportiste. Ova činjenica je veoma važna u razlikovanju sportskog srca od različitih patoloških stanja

Minimalni period treniranja potreban za razvoj promena tipičnih za sportsko srce je 6 nedelja, a regresivne promene nastupaju već nakon nakon jedne nedelje netreniranja. Postoje razlike u karakteristikama sportskog srca žena i muškaraca. Dimenzije leve komore kod žena za 11% su manje nego kod muškaraca iste sportske discipline. Adaptacione promene karakteristične za sportsko srce mogu videti i u veoma ranoj mladosti (najranije kod dece stare 5 godina). Genetski faktori imaju uticaja kada je u pitanju povećanje mase leve komore pod uticajem sportskog treninga, a 80% sportova dovodi do promena i širine i debljine zida leve komore.
Intenzivni višegodišnji treninzi dovode do morfološih i funkconalnih promena na srcu. Promene koje nastaju zavise od vrste sporta, kao i od sportskog staža. Modifikacija koja se dešava na srčanom mišiću, posledica je izlaganja srca fizičkom opterećenju (kao i kod svakog drugog mišića u našem telu). Postoje dve vrste opterećenja kojima srce može biti izloženodinamičko i statičko. Vrsta sportske aktivnosti može biti statička ili dinamička, a najčešće predstavlja njihovu kombinaciju. Iz tog razloga sportovi su i klasifikovani u 9 kategorija (kombinacija statičkog/dinamičkog opterećenja), npr. visoko statički/nisko dinamički (dizanje tegova).
1) Izrazito dinamički sportovi predstavljaju sportove izdržljivosti (trčanje, plivanje, biciklizam). Oni dovode do opterećenja srca volumenom (velika količina krvi koju srce pumpa). Ova vrsta opterećenja srca dovodi do izraženijeg proširenja srčanih šupljina sa umerenim zadebljanjem srčanog mišića. To se naziva ekscentrična hipertrofija srčanog mišića.
2) Izrazito statički sportovi predstavljaju sportove snage (dizanje tegova, rvanje, bodi bilding). Oni dovode do opterećenja srca pritiskom (povećan pritisak pri statičkom naporu koje srce kao pumpa treba da savlada). Ova vrsta opterećenja srca dovodi do izraženijeg zadebljanja srčanog zida i bez proširenja srčanih šupljina. Ovo se naziva koncentrična hipertrofija srčanog mišića.
Ove promene kod većine sportista su blago ili umereno izražene. Postoje precizno određene granice hipertrofije srčanog mišića kod sportista koje su u fiziološkim okvirima.

 

Pedja_profile_pic