You are here

Zašto škljoca kuk?

Sindrom škljocanja kuka (snapping hip syndrome) se karakteriše pojavom zvučnih senzacija pukota odnosno klika pri određenim pokretima u zglobu kuka. Fenomen klika može biti udružen sa bolnim osećajem u momentu javljanja klika, koji može biti prisutan i kraće vreme nakon toga. Osećaj škljocanja se javlja pri određenim pokretima u zglobu kuka, kako što su – fleksija/ekstenzija, spoljna/unutrašnja rotacija, odvođenje/privođenje.

Uzroci škljocanja u zglobu kuka mogu biti različitog porekla:
1) Unutarzglobni (intraartikularni) uzroci
-slobodna koštana tela u zglobu – nastaju kao posledica ranije povrede ili degenerativnih promena u zglobu kuka. Slobodno telo se kreće po zglobnoj šupljini, pri čemu može doći u kontakt sa glavom butne kosti, stvarajući fenomen škljocanja.
-egzostoze na hrskavici (koštane neravnine) – posledica degenerativnih promena na hrskavici. To su koštane neravnine koje nastaju na zglobnoj površini i rubovima zglobne površine kosti kuka. Zbog degenerativnih promena dolazi do propadanja hrskavice na zglobnim površinama glave butne kosti ili acetabulumu karlične kosti. Na mestima propadanja hrskavice dolazi do zadebljanja koštanog tkiva i nastaju egzostoze. Ove koštane neravnine pojačavaju trenje pri pokretima u zglobu, te predstavljaju uzrok škljocanja i bola. Takvo stanje se naziva koksartroza, tj degenerativni osteoartritis kuka.
-subluksacije (delimična iščašenja) kuka – nestabilnost u zglobu kuka sa povećanom amplitudom kretanja glave butne kosti koja u određenom pokretu subluksira iz zglobne površine acetabuluma na karličnoj kosti. Ovo stanje se javlja kao posledica prethodne povrede ligamenata i zglobne kapsule, kao i kod mišićne slabosti pokretača noge u zglobu kuka (mišići rotatori, fleksori, ekstenzori).
2) Izvanzglobni (ekstraartikularni) uzroci – predstavljaju fenomen preskakanja tetiva određenih mišića preko koštanih ispupčenja skeleta. Mišićno tetivne strukture zbog overuse sindroma (prenaprezanja) zadebljavaju i skraćuju se, postaju manje elastične. Pri stanju zategnutosti (nedovoljne fleksibilnosti) određenih mišića i pripadajućih tetiva, stvaraju se uslovi da njihove tetive ostvaruju konflikt (pojačani kontakt) sa koštanom strukturom preko koje prelaze. U određenom pokretu savijanja ili rotacije butne kosti u zglobu kuka određenje tetive se zatežu preko koštanih struktura sa kojima su u kontaktu. Kao posledica ovoga dolazi do škljocanja, tj javlja se zvučni fenom u vidu klika, u nekim slučajevima praćen i bolnim senzacijama. Najčešći uzrok šklocanja u zglobu kuka predstavlja preskakanje iliotibijalne trake preko velikog trohantera butne kosti. Smatralo se da je to jedini ekstraartikularni uzrok snapping hip-a, međutim kasnije je utvrđeno da postoje još dva uzroka sindroma škljocanja u zglobu kuka – preskakanje tetive iliopsoasa i gornjeg pripoja duge glave bicepsa femorisa.
Prema anatomskoj lokalizaciji struktura koje ga izazivaju, snapping sindrom može biti:
- Unutrašnji (medijalni) snapping hip syndrome
- Spoljašnji (lateralni) snapping hip syndrome
-Zadnji snapping hip syndrome

a) Unutrašnji (medijalni) snapping hip syndrome
Uzrokovan je preskakanjem tetive mišića iliopsoasa preko ispupčenja na kosti, preko kojih ova teitva prelazi. Takođe, ovo može biti, nešto ređe, i posledica preskakanja iliofemoralnog ligamenta preko glave butne kosti. Najčešće se javlja kod igrača baleta (zbog skraćenja iliopsoasa). Preskakanje tetive iliopsoasa nastaje u situaciji kada noga prelazi iz flektirane, abdukovane, spolja rotirane pozicije u položaj ekstenzije. Po izlasku iz karlice tetiva iliopsoasa se nalazi u koštanom žlebu između prednje-donje spine na kosti karlice (spolja) i iliopectinealnog grebena stidne kosti (unutra). Ispod toga, tetiva se pripaja na malom trohanteru butne kosti. Sindrom šklocanja kuka je posledica preskakanja tetive preko spine karlice, iliopectinealnog grebena ili malog trohantera. Sindrom preskakanja je praćen zvučnim fenomenom klikom i bolnom senzacijom u prednjem delu zgloba kuka.
Diferencijalno dijagnostički treba uzeti u obzir sindrom mišića psoasa (psoas muscle syndrome) koji obuhvata stanja tenosinovitis, entezitis i burzitis m.iliopsoasa. Ponavljani stereotipni pokreti u zglobu kuka izazivaju ovaj overuse sindrom, što je udruženo obično sa skraćenim mišićem psoasom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, pregleda ultrazvukom i eventualno magnetne rezonace. U nekm slučajevima dolazi u obzir i rendgenski snimak.
Tretman podrazumeva izbegavanje bolnih aktivnosti i pokreta, primena nesteroidnih antireumatika, fizikalne terapije i vežbi istezanja pregibača kuka. Moguća je i lokalna primena kortikosteridne terapije kod upornih slučajeva. Kod slučajeva koji ne reaguju na konzervativno lečenje, dolazi u obzir i operativno lečenje. Operativnim lečenjem se može ukloniti deo kosti malog trohantera sa femura, ili načiniti transpozicija (premeštanje) tetive iliopsoasa.
b) Spoljašnji (lateralni) snapping hip syndrome
Predstavlja najčešći uzrok škljocanja u zglobu kuka. Nastaje kao posledica zatezanja iliotibijalne trake preko velikog trohantera butne kosti. Najčeše se javlja u sledećim sportovima - kod trkača, plesača i košarkaša. Može biti udružen sa pojavom bola, koj je posebno izražen u slučajevima kada postoji udružen burzitis velikog trohantera. Burzitis nastaje kao posledica ponavljanih pokreta i trenja između zategnutog traktusa i koštane strukture velikog trohantera butne kosti. Fenomen klika se može osetiti prislanjanjem šake u predelu velikog trohantera, dok sportista hoda ili izvodi pokrete nalik trčanju.
Diferencijalnodijagnostički treba isključiti postojanje udruženog burzitisa velikog trohantera. Ovo stanje je praćeno izraženim bolovima pri fleksiji/ekstenziji u zglobu kuka.
Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom i ultrazvučnim pregledom. Ultrazvukom se isključuje postojanje burzittisa, tendinitisa, sinovitisa.
Tretman podrazumeva izbegavanje bolnih aktivnosti i pokreta, primena nesteroidnih antireumatika krioterapije, fizikalne terapije i vežbi istezanja iliotibijalne trake. Potrebno je jačati mišiće stabilizatore kuka – fleksore, rotatore, kvadriceps. Moguća je i lokalna primena anestetika i kortikosteridne terapije kod upornih slučajeva. Kod slučajeva koji ne reaguju na konzervativno lečenje, dolazi u obzir i operativno lečenje. Operativnim lečenjem se može ukloniti deo kosti trohantera sa femura, ili načiniti rekonstrukcija iliotibijalne trake.
c) Zadnji snapping hip syndrome
Ovaj sindrom se javlja kao posledica preskakanja tetive mišića bicepsa femorisa preko sedalne kvrge (tuber ischiadicus). Subluksacija tetive se dešava u stanju zategnute zadnje lože natkolenice. Stanje može biti udruženo sa burzitisom ili entezitisom pripoja bicepsa femorisa. Lečenje je konzervativno – prekidom provocirajućih aktivnosti, uvođenje antireumatika, krioterapije, vežbi istezanja mišića zadnje lože.

Pedja_profile_pic

Galerija: 



omogućio Pansport Forum