You are here

O voću i fruktozi

Većina šećra koji poredemo se u organizmu razloži i zatim apsorbuje u tankom crevu. Najveći deo šećera čini glukoza ali uz zavisnoti od tipa ishrane mogu značajnije biti zastupljeni i galaktoza (mlečni šećer) i fruktoza (voćni šećer). Posle obroka zato uvek skače nivo šećera u krvi. No ako je u pitanju fruktoza ovaj skok će biti značajnije manji nego u slučaju fruktoze.
Pošto su povišeni nivoi šećera u krvi odgovorni za stvaranje amsnih naslaga čini se da bi voćna dijeta bila dobra ideja obzirom da voće tj fruktoza ne dovodi do skoka šećera i krvi.
Ali stvari su nešto komplikovanjije... Fruktoza ne dovodi do skoka insulina u krvi a zato ne dolazi ni do povišenja hromona leptina koji je odgovoran za osećaj sitosti.
I postoji još jedan problem.... Skoro sve ćelije u organizmu imaju „alat“ za trošenje glukoze dok se enzim za razgradnju fruktoze (fruktokinaza) nalazi samo u ćelijama jetre. Ako preopteretimo jetru fruktozom ona se pretvara u trigliceride a ove opet u masne naslage. Isto se dešava naravno i sa glukozom ali tek kasnije jer se ista može taložiti i u mišićima.
I sad čuveno pitanje: da li jesti voće dok smo na dijeti?
Naravno da da. Voće je prepuno korisnih nutrijenata tipa minerala i vitamina, a ima i vlakana. Treba samo ipak biti umeren u količini voća (tri porcije dnevno) i smanjiti unos drugih prostih šećera (slatkiša!) i ništa loše vam se neće dogovoditi.