You are here

BELI LUK I SUPLEMENTI NA BAZI BELOG LUKA

Beli luk je zeljasta, višegodišnja, lekovita i začinska biljka, sa lukovicom jakog mirisa i ljutog ukusa. Smatra se da potiče iz centralne Azije odakle se raširio i u područje Sredozemlja, gde se kao jedna od najstarijih „kultivisanih biljaka” gaji još od pre 5-7 hiljada godina. U narodnoj medicini mnogih naroda našao je vrlo široku primenu. Njegova lekovita svojstva bila su poznata još u starom Egiptu. Herodot je opisao da su jevrejske robove koji su gradili velike piramide hranili belim lukom da ostanu zdravi i snažni. Aristofan je savetovao grčkim atletičarima i drugim sportistima da redovno koriste beli luk u pripremama za pobede na Olimpijskim igrama (antička Grčka), a Vergilije, poznati rimski pesnik, je možda cinično, predlagao, da beli luk bude “redovan”u ishrani intelektualaca zbog povećanja njihove “intelektualne i fizičke” potencije.

Plinije Stariji je smatrao da je beli luk lek za tuberkulozu, a Celzijus, lek za groznicu.

Hipokrat iako je smatrao da je „štetan za oči” ( „suzavac efekat”), preporučivao ga je kao odličan laksativ.

Prorok Muhamed zalagao se za  upotrebu belog luka kao protivotrova kod ujeda zmija i uboda insekata.

Džon Milin, engleski botaničar, tvrdio je da beli luk pomaže u sprečavanju nastanka bubonske kuge (srednjevekovna “crna smrt” ili samo “kuga”). U Kini se još i danas od belog luka “spravljaju” razni narodni lekovi. Indija u tom pogledu, takođe, ne zaostaje kao, i mnogi drugi azijski narodi.

U našoj tradicionalnoj medicini belom luku se pripisuju mnoga lekovita svojstva zbog kojih se sve više gaji i koristi na različite načine. Jedni ga hvale i redovno upotrebljavaju kao hranu, a drugi mu nisu naklonjeni i izbegavaju ga, jer ne mogu da se pomire s njegovim neugodnim, prodornim i dugotrajnim „mirisom”.

Beli luk u svežem stanju prosečno sadrži: vode – 64 % , razne enzime (aliinaza, arginaza, mirozinaza, peroksidaza, tirozinaza, dezoksiribonukleaza), holin, jod; vitamine B1, B2, C, amid nikotinske kiseline, provitamin A, elemente u tragovima - magnezijum, gvožđe, mangan, cink, bor, bakar, kobalt, kalcijum, molibden, koji su važni biokatalizatori metabolizma u ljudskom telu.

Pored navedenog, u belom luku ima i malo saponina, flavonoida, sumpornih jedinjenja, kao i amino kiselina bogatih sumporom i drugih sastojaka sa nizom korisnih svojstava za ljudski organizam.

Ne sadrži skrob, već sadrži polisaharide slične inulinu i inulin (tzv. Prebiotici - Inulin, stimuliše rast bakterija mlečno-kiselinskog vrenja, tj.probiotika i stoga se klasifikuje kao prebiotik. Prebiotici se često, npr. u mlečnim proizvodima kombinuju sa probioticima, dakle živim kulturama dobrih bakterija, tako da zajedno imaju još bolji efekat. )

Iz usitnjenog čena (češnja) belog luka može se izolovati etarsko ulje.

Na osnovu brojnih radova objavljenih kod nas i u svetu, beli luk je detaljno eksperimentalno proučen u pogledu hemijskih sastojaka i njihovog farmakološkog delovanja. Zanimljivo je istaći da je nauka potvrdila ono što je čovek pre nje “empirijski” (iskustveno) saznao o belom luku i to saznanje prenosio kroz tradiciju.

U svežem belom luku nalazi se aliin, rastvorljivo, kristalno jedinjenje, bez mirisa, derivat amino kiseline cistein, koji nema antimikrobna svojstva. Međutim, kad se sveži češanj „ozledi”, npr., gnječenjem, seckanjem ili žvakanjem, pod dejstvom prisutnog enzima aliinaze, aliin se razlaže na alicin od kojeg potiče tipičan miris belog luka i koji ima antimikrobna (baktericidna) svojstva. Autooksidacijom( kontakt sa kiseonikom) alicin prelazi u ajoen (trans i cis oblik) koji imaju antitrombotično delovanje( sprečavanje stvaranja krvnog ugruška).

Alicin je nestabilan i pod uticajem kiseonika iz vazduha razlaže se na uljaste “sekundarne proizvode” sa neugodnim „prodornim mirisom” belog luka.

Japanski naučnici su još u pretprošlom veku otkrili povoljno delovanje belog luka na beri-beri( nedostatak vitamin B1), a kasnije je to objašnjeno njegovim uticajem na resorpciju vitamina B1: alicin se vezuje za tiamin (vitamin B1) i gradi alitiamin, koji se bolje i rastvara i resorbuje nego pojedinačni sastojci, a fiziološki zadržava svojstva B-vitamina.

Suplementi na bazi belog luka

Zahvaljujući velikoj popularnosti u tradicionalnoj medicini i dokazanim povoljnim farmakološkim delovanjima, na bazi belog luka “stvoren” je veliki broj gotovih farmaceutskih  preparata. Njihova proizvodnja je u stalnom porastu, jer ih upotrebljavaju kao pomoćna preventivna i lekovita sredstva, pre svega kod ljudi u poznijim godinama života.

Prašak belog luka( sušeni beli luk) može biti različitog kvaliteta prema postupku proizvodnje i poreklu sirovine. Pored toga pod “preparatima od belog luka” podrazumeva se veliki broj gotovih industrijskih proizvoda, bilo kao začin ili sirovina za lekove. Ovde spada uljani macerat i etarsko ulje belog luka.

Svež beli luk

Često se govori se o doziranju svežeg belog luka, ali su uputstva zapravo uopštena: ujutru i uveče po jedan čen (bulbilus) ili dva do tri grama dnevno, što nije lako merljivo za korisnike, tj. merenje na grame...jedna glavica se sastoji u proseku od jedanaest čenova.

Sušeni beli luk se u praksi proizvodi u obliku dražeja i kapsula.

Sa nešto većim dozama preparati belog luka, 600 mg praha dnevno, duže od četiri nedelje, popravljaju smetnje periferne cirkulacije i smanjuje viskoznost plazme ( „cirkulišući otpor”), krvni pritisak, a holesterol i trigliceridi se normalizuju.

Etarsko ulje belog luka

Podaci o količini sastojaka koji se naziva etarsko ulje belog luka veoma variraju. Dobija se destilacijom vodenom parom, ali i kombinacijom destilacije i ekstrakcije. Alicin i ajoen, koji se smatraju najdelotvornijim sastojcima belog luka, nalaze se u najboljem slučaju samo u tragovima. Ipak, mora se priznati da i ulje belog luka ima izvesno dejstvo u smislu normalizovanja parametara holesterola i masnih materija u krvi, iako nema dejstva na sniženje pritiska.

Uljani macerat

Dobija se hladnom ekstrakcijom sa neutralnim masnim uljima. Uzimaju se usitnjeni suvi čenovi, sa biljnim uljima (od kukuruznih ili pšeničnih klica, arahisovo, sojino). Pri tome lipofilni (rastvorljivi u mastima) sastojci belog luka prelaze u uljani rastvor, zatim se presovanjem vade čvrsti sastojci. 

Sastojci koji nisu rastvorljivi u mastima nedostaju uljanim maceratima. Tečan proizvod se najčešće koristi u kapsulama od mekog želatina (sa dodatkom vitamina E).

Preparati belog luka bez mirisa

Neki proizvođači preparata od belog luka “prave reklamnu kampanju” sa argumentom da su njihovi proizvodi bez mirisa i nisu „neprijatni”, što zapravi i nije tačno. Postupak za dobijanje preparata bez mirisa ide putem inaktiviranja enzima aliinaze, na primer, alkoholom, grejanjem...dakle, “šarena laža” po pitanju “aktivnosti I efektivnosti”…

Korišćenje standardizovanih preparata

Kad je u pitanju lečenje belim lukom, uvek se ističe vreme koliko treba da traje jedna “kura” i koliko puta je treba ponoviti. Smatra se da je najefikasnije da terapija traje oko šest nedelja. Ako nema efekta, onda se lečenje prekida ili ponekad produži. Izvesni podaci govore o povoljnom delovanju belog luka, koje počinje vrlo brzo po uzimanju i traje i posle uzimanja. Iz čega proizilazi predlog: lečenje belim lukom u “kurama” od dva do tri puta godišnje, u trajanju od šest do osam nedelja sa intervalima od tri, četiri meseca pauze (kada se ne daje). Odluku ipak donosi lekar-kliničar( interakcije za „lekovima koji razređuju krv”).

Svi ovi preparati namenjeni su kao pomoćna lekovita sredstva:

- za održavanje funkcionalne sposobnosti krvotoka i podršku srčanoj aktivnosti;

- kod tegoba koje se javljaju u želucu, crevima i za povećanje sekrecije žuči, radi boljeg varenja hrane;

- za lečenje određenih oboljenja i jačanje organa za disanje( bronhitis);

- za normalizovanje krvnog pritiska, za usporavanje i lečenje procesa starenja, naročito nastajanja ateroskleroze( masni plakovi na zidovim akrvnih suodva), za snižavanje koncentracije holesterola i triglicerida u krvi( regulacija odnosa LDL / HDL, tj., dobar/loš holesterol), inače, beli luk snižava holesterol i trigliceride, čak i pri konzumiranju vrlo masne hrane( i prvenetiva i kurativa na jednom mestu);

- za povećanje opšte otpornosti organizma, naročito kod gripa, dokazano je i delovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans)

- kod smetnji usled nesanice, vrtoglavice, mučnine;

- u terpiji „hroničnog umora”

- najnovija istraživanja ukazuju da beli luk pokazuje i antikancerogena svojstva

- Beli luk je našao primenu i u ginekologiji, stomatologiji (kod parodontoza, zapaljenja korena zuba i komplikacija posle ekstrakcije, vađenja zuba) i u dermatološkoj praksi, naročito kao sredstvo protiv opadanja kose.

- Sumporna jedinjenja belog luka pokazala su se kao protivotrovi kod hroničnog trovanja olovom (saturnizmus). Dialildisulfid i dialiltrisulfid su ispoljili i insekticidno delovanje.

Sve pomenuto jasno ukazuje da beli luk zaslužuje našu pažnju bilo kao povrće, začin ili u formi dodataka ishrani, jer doprinosi očuvanju zdravlja i vitalnosti našeg organizma.

Ipak, neprijatan zadah je “najmanji problem”...ali se „donekle” može kontrolisati – žvakanjem peršuna, tu je i limunov sok od svežeg limuna, zeleni čaj i čaj od nane, koji mogu pomoći, čak i mleko i mlečni prozvodi, malo crvenog vina...

Beli luk, vaš najbolji prijatelj...tera „nečiste sile” i bolesti od vas.

Slavisa_profil_pic